Jason je tada odlučio da će ubuduće izrađivati podvodne skulpture koje bi se mogle koristiti kao strukture za razvoj novih koralja i pomoći procvatu morskog života te ujedno privlačiti turiste i ronioce i tako pomoći lokalnoj zajednici.
Grenada dakako nije jedino mjesto na svijetu gdje koraljima prijeti izumiranje; porast temperature, povećana kiselost, prekomjerni ribolov, zagađenje… sve to ubrzava njihovu propast i smrt. Jason je odlučio pomoći koliko može i zna. Umjetnost ima sposobnost pričati priče, kaže on, i zbog toga je na umjetnicima da znanstvene istine uobliče u emotivne poruke koje će gledatelja povezati s problemom.
iako njegove skulpture leže na dnu mora, najveći dio svog kiparskog posla Jason obavlja na kopnu, u suradnji s lokalnim vlastima i biolozima. Ključno je da postavljanje skulpture nema negativan utjecaj na morski život, da su materijali trajni i da ne zagađuju okoliš. Inspiraciju za svaki pojedini rad Jason pronalazi u pričama i doživljajima lokalnih stanovnika koji mu redovito služe kao modeli.
U radu, on koristi dvije različite tehnike: klasično izlijevanje u gips te skeniranje digitalnim skenerom. Tako nastaju kalupi u kojima nastaju cementne skulpture koje se prije odlaganja na dno bruse, poliraju i dotjeruju kako bi se na njima što lakše nastanio morski život.
Na morskom dnu, Jasonova umjetnost počinje oživljavati. Svaka njegova skulptura prolazi kroz mnoge faze. U pravilu, prvo ih prekrije tanak sloj algi, a za njima dolaze razni beskičmenjaci koji koloniziraju površinu. Na kraju se pojavljuju tvrdi i mekani koralji i brojne druge vrste biljnog i životinjskog svijeta. Ovaj proces nikad ne završava, kaže kipar, to je životni proces koji nikad ne prestaje.
Tekst: Mladen Smrekar
