Sanja Marković vrhunska je jazz glazbenica s dugogodišnjim boravkom na istočnoj obali SAD-a i diplomom beogradskog FMU-a. Uz sudjelovanje na raznim glazbeno-kazališnim izvedbama, Sanja je aktivno nastupala kao jazz pjevačica i gitaristica u bendu ”Brazilian Jazz Collective”. Novo poglavlje njezine karijere započelo je izdavanjem autorskog albuma ”Ascension” u proljeće 2020.godine.
Vaša vizija ostvarena kroz glazbu uspješno kreira atmosferu pripovijedanja i maštovitog prikaza života i čovječanstva. Vaša inspiracija dolazila je (kako ste i sami izjavili) ”godinama, ponekad i u snovima”. Kakav je bio put stvaranja albuma ”Ascension”?
Pretpostavljam da je kratak odgovor jednako nemoguć koliko i neprihvatljiv…? Ako pričam o putu stvaranja albuma pisaću o putu stvaranja pjesama i realizaciji samih mastera.
Pjesme koje su na album ušle kao autorske izdržale su sve estetske kriterije koje sam sebi bila zadala. Kako i ja tragam za uzvišenim u čovjeku, tako su i ove pjesme to morale reflektirati. Neke od tema, poput Ascension su nosile značenje u koje sam morala uroniti. Iskazati istinu u umjetnosti nije lak zadatak jer ju je jedino moguće reći kroz sebe. Ako je tema čovječanstvo, univerzalna ljubav, rat i mir, onda takvo hodanje po žici može lako završiti katastrofalnim promašajem. Tu mi je umnogome pomogao Walt Whitman, koji i danas nastavlja živjeti apsolutno istim intenzitetom kroz svoju poeziju i esencijalnost koji iz nje izvire. Njegovi stihovi su započeli pjesmu Ascension, a kada sam se osjetila dovoljno sigurnom, sama sam je završila. Ova pjesma je bila jezgra projekta od samih početaka.
Tekstove pišem teško i – smijat ćete se, oblikujem ih iz nemuštog jezika kojim vokaliziram melodiju pjesme. Tako je nastao tekst za Sovereign State of Mind, koja je bila instrumental. Naslov se “pojavio” iz velike muzičke triole teme, ali klesanje ostatka teksta iz neartikuliranog jezika je uspješno završilo pripovijedanjem jedne suštinski vrlo osobne priče iz mog života.
Tema Zhega (naša riječ “žega”) je nastala u snu, a realizacija cijelog aranžmana predstavlja krik izazvan nestajanjem šuma – konkretno, uništavanjem šuma na planini Zlatibor, čije prirodne ljepote strahovitim tempom uzmiču pred kranovima i bagerima bezumne gradnje.
Osnovna tema u Sun je također nastala u snu, a tekst se kasnije priključio kao prepjev stare srpske lirske poeme “Sunce se djevojkom oženi”.
Nanya znači “ljubav” na kenijskom jeziku Igbo. Moja kćerka se zove Manja… Ona je ljubav na jeziku iznad svih jezika.
The Mystery of Man je pjesma jednog od meni najomiljenijih kompozitora i aranžera Francy Bolanda. Nju je prvi i posljednji put pjevala Sarah Vaughan u ‘One World One Peace’ – The Poems Of Pope John Paul II. Ovu pjesmu sam s Big Bendom RTS-a izvela u svom aranžmanu na Kolarcu.
It Has Always Been je mantra za mir koja je nastala par dana uoči prvog snimanja…
Sve ove ideje su prvo nastale i mogu se i dalje čuti kao nesavršeni solo demo snimci na mom SoundCloud profilu.
Ove skice su muzičari dobili uz reharmonizirane lead sheetove i aranžmane. Snimanje sam vodila ja kao producent uz sjajne snimatelje i pomoćnike imenovane na albumu. Materijal je sniman u više studija. Imala sam sreću da projekt podrže dva sponzora – Sokoj i Esensa Burra. Put do pravog izdavača je bio jako dug. Željela sam napravila ploču i to sam ostvarila uz A.MA Records, na čelu s Antoniom Martinom iz Italije. Album je u travnju 2020 izašao kao prvo vinil izdanje ove kuće.
”Ascension” je dobio veliku zapaženost i pozitivne kritike nakon objavljivanja. Kakav je Vaš pogled na album bio prilikom njegove izrade, a kakav je sad?
Jedino što se u stvari nije mijenjalo od početka jest moje viđenje albuma i muzike na njemu. Duboko sam vjerovala u njegov sadržaj i poruku. Dok nisam snimila materijal osjećala sam grozničavu urgentnost da materijal izađe jer je nešto u meni govorilo da su velike promjene pred nama. Ispostavilo se da nisam pogriješila jer se svijet do neprepoznatljivosti promijenio. Vreme za ljubav i borbu za nju je odavno tu. (Udaramo snooze na alarmu predugo…)
Svijetu treba više smisla, uzvišenosti, istine i ljubavi, i poziv na ove vrijednosti je po meni neophodan. Da nije bilo ove “misije” ovaj album možda uopće ne bi ni postojao.
Na albumu se ističe Vaš fantastičan duboki glas. U kojem trenutku svog glazbenog života ste shvatili da je vrijeme da zapjevate?
Hvala najljepše. To je „mali glas koji nije glasan, ali uči da bude“, kako kaže divna Becca Stevens. Pjevam od prvih godina života bez razmišljanja. Od tog vremena, s jednim dugim periodom pjevanja u agoniji, prvi put imam čistu potrebu sada. Ne radi se ni samo o tome što imam svoj materijal, već je razlog to što sam se konačno oslobodila svojih okova. Pjevanje je najdirektniji izraz i učim sebe kako da sve što radim iz tog tihog centra punog ljubavi za sve. Košarka pomaže. Tu je sve pojednostavljeno potpuno jer lopta uđe u koš onda kada živim iz srca. Moj moto je bio i ostaje: „Loud O my throat, and clear O soul!“ (W.W.).
Osim mnoštva suradnika na studijskom albumu, u svirkama uživo također surađujete s bendom od nekoliko ljudi. Što je važno kod dobre suradnje s kolegama glazbenicima i na koji način ih odabirete za suradnju?
U suštini, za odabir muzičara vodila sam se muzičkim kvalitetom ljudi. Birala sam ih na osnovu zahtjeva u samim aranžmanima. S obzirom na to da sama nisam virtuoz na instrumentima, angažirala sam najbolje raspoložive muzičare kako bih ideju do kraja izvela onako kako sam zamislila.
Album, koncert i organizaciju sam radila gotovo sama. Uz par prijatelja koji su to ostali i poslije snimanja, par njih koji su to prestali da budu i onih koje sam usput stekla, ovo je bilo prilično osamljujuće iskustvo. I pored toga, produkcija albuma Ascension predstavlja jedno od najljepših i najprirodnijih iskustava u mom životu.
Kakvo je Vaše mišljenje o spoju modernog jazza i rap glazbe? Biste li ikad surađivali s rap izvođačem i iskoristili svoje produkcijske vještine na rap jazz materijalu?
Jazz u širem smislu i Hip Hop su od početka isprepletani i nastavljaju da budu negdje ispod radara mainstream-a gdje, čini mi se sva muzika koja nosi veći smisao ima sudbinu da ostane. Kultura hip hop-a je još jedan fantastičan izraz slobodoumlja. Rap je odličan medij za iskazivanje poruka i ideja. Moderan jazz i rap? Svakako. I ja ubuduće planiram da inkorporiram više spoken-word poezije, a suradnje sa stvaraocima svih supstancijalnih žanrova su dobrodošle uvijek.
Fun fact kada ste pomenuli produkcijske vještine: “Spektar” je igrom slučaja i naziv Zagrebačkog funk/fussion benda iz 70-tih koji je oformio bliski porodični prijatelj Enco Lesić – producent i kompozitor u čijem studiju sam provela veliki dio svog djetinjstva. Neka od najranijih sjećanja su snimanja reklama i ‘muvanje’ između laktova tadašnje muzičke elite koja je arbitrirala kod Enca u studiju. Ljubav prema producentništvu je dalje zasađena I razvijana uz mog oca Vladimira Markovića – kompozitora, muzičara i dirigenta, koji je petnaest godina bio muzički producent u Studiju 6 Radio Beograda. Ovo je čuveni studio koji je dom za Big Band RTS-a i dalje, a za mene bio prva škola.
Imate li možda u pripremi novi materijal i hoćemo li Vas slušati uživo kada se vrate koncerti?
Da. Materijal za drugi album je u stvaranju. Radujem se jako ponovnom radu.
Planiram turneju s Ascension materijalom ove godine, ali kako mi je tužno da gledam maskirane muzičare na bini i prazne sale, ne znam kada će to biti. Online koncerte ne želim nikome, pa ni sebi. Moguć je jedan tribute projekata, ali neću odavati detalje. O svemu ću obavijestiti publiku na vrijeme.
Život je stao, a cijeli svijet našao se u kolektivnoj krizi zbog utjecaja pandemije. Gdje se, po Vašem mišljenju, može pronaći trenutak koji ima snagu ”uzdići čovjeka na viši nivo” iznad negativnih događanja koja svaki dan utječu na cijeli svijet?
Život ne staje. To je prva stvar koju trebamo imati na umu, iako mjere kao što su zaključavanje, policijski sat i karantena jasno idu protiv njega. San svakog vladara je da vlada. San svakog umjetnika je da stvara. Bez obzira na sve, ne prestajemo jesti, disati, povezivati se, razgovarati, živjeti i voljeti.
Trenutak je jedan, a mjesto koje ima snagu uzdići čovjeka na “viši nivo” je u grudima svakog od nas. To je jedno tiho i prostorno mjesto koje čeka da ga ispunimo ljubavlju. Tada sve postaje moguće.
https://www.instagram.com/spektarmusic/
https://www.facebook.com/spektarmusic
