Indira Juratek je dipl. ing. biologije/ekologije, vrtlarica, mama, filantrop, life coach i theta healing terapeutkinja, vlasnica brenda narukvica od kristala Zoe i afirmacijskih majica Budi Dobro te osnivačica i urednica portala za holistički život budidobro.com. Odrasla je u Sisku, a nakon upisa studija preselila se u Zagreb u kojem je ostala 18 godina.
Sljedeća životna stanica postala je pitoreskno mjesto Marija Gorica u kojem s obitelji živi od 2020. godine, uz samu granicu sa Slovenijom. Iako su od metropole udaljeni samo 25 km, od užurbanog i često stresnog gradskog života dijele ih, kako sama kaže, svemiri i galaksije. “Zaista mogu reći da je odluka o preseljenju iz Zagreba najbolja koju sam u životu donijela i koja je i meni i mojoj obitelji promijenila život. Živimo na kraju puta jednog odvojka ulice, okruženi divljom šumom, potocima, livadama, s osjećajem da možemo dotaknuti oblake, sunce, mjesec i zvijezde – s osjećajem slobode. Marija Gorica ima ono nešto što se može osjetiti, a vrlo teško opisati. Krajobraz i priroda su prekrasni, tu su i brda i planine i šume i potoci i rijeke, jutra su mistična, zalasci sunca su očaravajući, zvukovi i mirisi su nepojmljivi, posjećuju nas divlje životinje i stalno sam u tom wow momentu i čuđenju. Nije li to prekrasno”, govori.
Kada se dogodio trenutak odluke, probudili ste se i užurbanom gradu rekli doviđenja? Ili je u vama dugo tinjao taj osjećaj da vam nešto nedostaje?
Od početka naše priče suprug i ja znali smo da trebamo našu kućicu u divljini. Sve nas je vuklo izvan grada – obrazovanje, ja biologinja, on krajobrazni arhitekt i permakulturni dizajner; želje za jedinstvenim poslovnim pričama koje se ne mogu ispričati u gradu; prenošenje znanja drugima; ali i činjenica da nas umaraju gužva, buka, previše ljudi, kao i misao i osjećaj da je za djecu bolji život na otvorenom i u manjoj sredini. Osjetili smo da trebamo biti hrabri i pretvorili cijeli život u vikend.
Opišite nam svoj dan, kada se budite i gdje ispijate prvu kavu, koliko često putujete u grad?
Dižem se jako rano jer volim uploviti u dan dok se sve oko mene budi, uključujući i moju obitelj. Iako imam puno obveza i aktivna sam na više strana, sve što radim radim s ljubavlju i u tome vidim igru i priliku za rast i učenje. Za mene je sve u što dajem energiju – bili to posao, kuhanje, pospremanje, vrtlarenje, kreativnost – meditacija, jer sam u središtu potpuno mirna i prisutna. To je ključ zašto mogu biti toliko svestrana, a da nisam pod stresom ili iscrpljena. Zbog posla sam još dosta vezana uz grad pa trenutačno mogu reći da putujem i previše. Plan mi je ove godine na tom području napraviti radikalnu promjenu.
A susjedstvo?
Marija Gorica je mjesto s dosta stanovnika, ali je sve prilično raspršeno pa ti se ponekad čini da si sam na svijetu. U posljednje dvije godine otkada smo tamo primijetila sam da se doselilo dosta mladih obitelji. Vjerujem da je to potaknuto potresima i pandemijom. Marija Gorica ima sve što treba obitelji s djecom i onaj lijepi osjećaj zbog kojeg ti je baš lijepo živjeti u tom mjestu.
Koliko ste sami sudjelovali u uređenju interijera i kakvi ste u vrtlarenju?
Mi smo zaista znali kakvu kuću želimo i gradili smo je ispočetka. Osim stambene svrhe, ona je i Holistički centar Budi Dobro gdje se uživo mogu isprobati sadržaji koje čitateljima nudimo na portalu. U potpunosti smo sudjelovali u arhitektonskom planu i nacrtu kuće. Bilo nam je važno da je kuća optimalna, ugodna za život, svrhovita, raspored prostorija složen je po feng shui principima i prati teren tako da je zanimljivo razvedena i dinamična. Radi se o prizemnici suvremene gradnje s galerijom i velikim open spaceom s unutrašnjom visinom od 5,5 m, koja će u konačnici izgledati kao moderni crni štagalj. Ideja nam je bila da se s kućom uklopimo u okoliš i ladanjsku priču, a da je ujedno estetski privlačna, zanimljiva i zapravo kuća naših snova.
Vrtlarenje je neizostavni dio našeg života. Imamo permakulturni vrt nešto veći od 150 četvornih metara, ali i po ostatku parcele sadimo voćke, bobičasto voće, cvijeće, ljekovito bilje… Osim što uzgajamo hranu za sebe, posjedujemo i vlastitu bazu organskog, ekološkog i permakulturnog sjemena, koja trenutačno broji oko 300 različitih vrsta, od čega cca 150 vrsta rajčica sa svih strana svijeta. To blago rado dijelimo dalje. Trenuci u vrtu za mene imaju neprocjenjivu vrijednost i to je jedna od najljepših meditacija koju možete učiniti. Rijetko što može čovjeku podariti toliko blagoslova poput vrta – od bivanja u sadašnjem trenutku, uzemljenja, radosti promatranja stvaranja novog života iz sjemena, oduševljenja kako preko noći naočigled nešto naraste, ubiranja plodova, tuge kad ti srna ili zec pojedu svu blitvu ili mahune do prihvaćanja mijene i prolaznosti, napuštanja kontrole. Od srca preporučujem svima da imaju vrt pa makar i na prozorskoj dasci.
Koliko vam je važna samoodrživost, a koliko tehnološki napredak i povezanost?
Važno mi je da čuvam ovaj planet koliko mogu, a da pritom nisam rob nekih utopijskih zamisli. Osim završenog PMF-a, imam 15 godina radnog staža u zaštiti okoliša i obnovljivim izvorima energije te znam iz prve ruke mnogo o održivosti, a nastojim je implementirati u životni stil koliko mogu. Npr. grijanje u kući i toplu vodu imamo na dizalicu topline s pripremom za solarne panele. Ispod terase napravili smo tank u koji sakupljamo kišnicu s krova i pomoću posebnog sustava odvodimo je u vrt za zalijevanje. Trudimo se gotovo sve namirnice kupovati od lokalnih proizvođača, recikliramo, kompostiramo, tražimo suživot i sklad s prirodom.
S druge strane, cijela moja poslovna priča vrti se oko tehnološke povezanosti. Zahvalna sam što je taj napredak danas toliko velik da s lakoćom mogu živjeti na lokaciji koje čak nema u Google Maps, a svoje ideje, vizije, iskustva i priče dijeliti s cijelim svijetom.
Što vidite kao najveći izazov takvog lifestylea?
Svima koji razmišljaju o ovoj promjeni savjetovala bih hrabrost. Izvan grada moramo znati da nam neke stvari ipak nisu odmah pod nosom, da neizbježno moramo više fizički raditi, da su granice izraženije i očitije. Ali ono što dobivamo, a protekle dvije godine pokazale su nam vrijednost toga, jest sloboda. Na selu ti nitko ne brani da izađeš, tamo ne možeš biti gladan, imaš priliku vratiti se sebi i istinski biti dobro, živjeti, a ne preživljavati.
Razgovarala: Vanja Ljubić
Fotografije: Ivan Juratek, privatna arhiva
