Razgovarali smo s Andreom Bučom o njezinom najnovijem projektu – Stani na otoku

Nakon uspjeha Stani u Lici i Stani u Zagorju, nagrađivana autorica i redateljica Andrea Buča snimila treći nastavak, emisiju avanturističnog, edukativnog i zabavnog karaktera – Stani na otoku.

event 08.09.2022.
Andrea Buca (2)

Nakon uspjeha Stani u Lici i Stani u Zagorju, nagrađivana autorica i redateljica Andrea Buča snimila treći nastavak, emisiju avanturističnog, edukativnog i zabavnog karaktera – Stani na otoku.

Prethodna dva projekta bila su jedni od najgledanijih televizijskih emisija u zemlji, a koje je prihvatila te poduprla i struka. Posljednjem je i dodijeljena nominacija prestižne medijske nagrade Zlatni Studio, Jutarnjeg lista. Ulaskom u finale publika je svojim glasovanjem pokazala kolika je u kategoriji televizijskog programa vrijednost Bučinog autorskog rada. Serijal je u potpunosti osvojio publiku i kritiku, i upravo zato s velikim nestrpljenjem čekamo treći serijal koji će se uskoro početi emitirati. U isčekivanju prve epizode razgovarali smo s autoricom o svim izazovima i ljepotama kreiranja jednog takvog serijala.

Nakon Stani u Lici i Stani u Zagorju, zaputili ste se na daleke, pučinske otoke u Jadranu. Koliko je taj pothvat bio izazovniji, u odnosu na snimanje i stvaranja prethodna dva serijala?

Lika je bila probijanje leda, prvi veliki projekt ali dobro poznat prostor, običaji, ljudi..U Zagorju smo bili uigrani na terenu, radili punom parom i napravili odličan serijal o ljudima i regiji koju uopće nisam poznavala. Stani na otoku je logistički najzahtjevniji – prošli smo Jadran uzduž i poprijeko, tolike milje, kilometre, kombije, trajekte, glisere, jedrilice, morske bolesti i tramuntane, jedva se vratili na Vis sa Sveca, s Mljeta putovali na Susak. Fizički, a onda i mentalno bilo je jako zahtjevno ali vrijedilo je.

S obzirom na specifičnost lokacije otoka, mogli bismo reći da ste plovili “na rubu Jadrana”; jeste li se tako i osjećali? Pitam ovo jer često ljudi, putnici, odlaskom na otok, čak onaj udaljen svega 15 minuta trajektom od većeg obalnog grada, se osjećaju kao da su otišli u neki drugi svijet, na rub svijeta, gdje je sve drugačije, ako ništa, sporije… Pretpostavljam da je osjećaj pučinskih otoka nešto posve drugačije…

Veći dio života sam na moru, kraj mora, u moru.. ali otisnuti se na hrid, nasred Jadrana, do koje ploviš satima okružen velikim plavetnilom- poseban je osjećaj. Divim se ljudima koji se zapute preko oceana, koji preplove Zemlju u jedrilici. More je veliko, ja mu prilazim s poštovanjem. Isto je i s pučinskim otocima. To su Svemiri za sebe. Da nije interneta, do njih bi vijesti danima putovale i malo koja bi ih se ticala. Kako u Salima vole reći „mi nismo konzumenti, mi smo kreatori“ i tu su potpuno u pravu. Stvorili su jedan zdraviji, mirniji, jednostavniji svijet, prožet kulturom, glazbom, umjetnošću, friškom ribom, maslinovim uljem, ljekovitim biljem…

Koji otoci (i zašto?) su vam ostavili najveći utisak, a na koji biste se i privatno vratili, recimo na tjedan dva godišnjeg odmora?

Uz prirodne ljepote, za dojmove su uvijek zaslužni ljudi. Jer što je neki prostor bez ljudi?     Na sve otoke bi se vratila, na Žirje, na Dugi, na Susak, na daleko Lastovo ali da je teleportacija moguća sad bi sjedila na terasi kod Zankijevih, na Svecu, pijuckala najfiniji Mali Plavac, na otoku s kojeg je gusarila hrabra Ilirska kraljica Teuta. S pogledom na veliko plavetnilo i na vulkanski trokut kojeg uz Svetac čine slavna Jabuka i maleni Brusnik-star oko 150 milijuna godina, nastao od lave u kojoj se nalazi magnetit zbog kojeg igla kompasa doslovce poludi. 150 milijuna godina, hej!?! To je toliko drevno i moćno da nemaš što doli poštovati i s divljenjem prilaziti.


Kako su vas ljudi, mještani prihvatili? Manje, homogene zajednice često zaziru od došljaka, posebno onih koji snimaju priču o njihovom mjestu… Jeste li nailazili na otpor, moguće probleme? I kako ste ih riješili?

Kao i ranije serijale i ovaj smo snimali ljeti, a ljeti su svi malo napetiji jer sezona, jer turisti, jer „ne da mi se“. Međutim, došli smo snimiti i dok ne snimimo ne odustajem. Moraš poznavati prirodu otočana, a onda posebno otočana s pučine. Posao se obaviti mora ali se mora i prilagoditi njihovom ritmu. Zaboraviš na gradski tempo, pustiš njih da caruju… Bude puno „grintanja“ ali to je dio otočkog folklora, dio Dalmacije. I neka ih..


Kako ste se odlučili upravo za te, pučinske otoke?

Trebalo se za neke odlučiti, u osam epizoda ne stanu svi vanjski otoci Jadrana. Samo Kornatskih je 140, pa tko bi to sve snimio? Ok, onda ćemo jedriti Kornatima, tako ćemo ih vidjeti najviše. A dokle? Pa do Žirja, jedinog naseljenog šibenskog pučinskog otoka i tako su padale odluke i nastajao itinerar.


Ljetni rad na moru, neki bi rekli blagoslov, neki prokletstvo? Kako Vi gledate na to?

Ovo drugo i s velikim P.


Izbor pjesme za serijal me (ugodno) iznenadio? Kako ste se odlučili upravo na bend Valentino Bošković? Što je presudilo?

Priča s Valentinom Boškovićem i pjesmom Brian May ide ovako:

Dragi moji, veliki sam fan. Brian May me spasio u momentima potresno-pandemijske krize i uvukao se u uho vedrinom i lakoćom ljeta. Bio bi mi mega gušt kada biste dopustili da je iskoristim kao podlogu za špicu serijala.“  

U privitku maila, uz tekst, bila je i smontirana špica, na dotičnu pjesmu. Kako to odbiti kad je tako lipo legla? I njima je drago bilo da sam ih se sjetila i da će Stani na otoku počinjati uz „oću čut sooooolooooo“.. I svaki put se razvuče osmijeh. Valentino Bošković je sjajan glazbeni projekt, a Ivan Marušić Klif, autor špice ovaj put je briljirao.


Što slijedi nakon Like, Zagorja i otoka? Mi, naime, jedva čekamo sljedeći putopis, svaki nas je “potjerao” upravo na te lokacije!

Lako je obić Liku i Zagorje, s pučinskim otocima ćete se ipak malo pomučiti. Dok ih sve obiđete ja ću snimiti nešto novo ali magično, kao i do sad.


Jeste li dobivali reakcije gledatelja publike na prijašnje serijale, koliko su oni utjecali na “otkrivanje” Hrvatske?

Da je moć okupiti gledatelje ljubitelje mojih putešestvija- kakva bi to sjajna svita bila! Ne želim zvučati patetično ali reakcije su uvijek emotivne i ljudi su oduševljeni ljudskošću, neposrednoću, vizualnim, odabirom glazbe, pristupom temi. U televizijskom programu nedostaje biti običan čovjek, koji prilazi običnim ljudima i zato su moji putopisi neobični jer ne trošim riječi, ne dosađujem s informacijama nego prenesem emociju, život, ljubav.

https://youtu.be/OHfoa1WvkRM

Serijal kreće od ponedjeljka, 19. rujna.

Tekst: Tena Razumović Žmara

Fotografije: promo

Autentičan.
Provokativan.
Priča za sebe.

StoryBOOK je suvremen lifestyle brend kreiran za bijeg u svijet fantazije, glamura i dekadencije. Voli HEDONIZAM i AKTIVIZAM. Sve što zovemo umijećem življenja na Storybookov način.

STORYBOOK, ljeto 2022.

Zavirite u aktualni broj

Naše stranice prepune su hedonizma i ekskluzivnih doživljaja. Uživajte, naučili smo ih u posljednje vrijeme cijeniti još više.