George Harrison prvi je od četvorice članova benda otkrio Indiju kroz njezinu glazbu. Tijekom snimanja filma “Help!” gitarista su opčinili indijski glazbenici koji su svirali u pozadini nekog kadra. Počeo se zanimati za klasičnu indijsku glazbu i počeo baviti hatha jogom. A onda je 1966. godine, na povratku s koncerta na Filipinima, Harrison odlučio izaći iz aviona u Indiji; to bi, pomislio je, moglo biti savršeno mjesto za odmor od beatlemanije. I tako je počelo njegovo putovanje tom čudesnom zemljom, putovanje je inspiriralo milijune zapadnjaka da slijede njegov primjer.
Hotel Taj Mahal Palace
Harrison je prvi put otputovao u Indiju u rujnu 1966., između treće i posljednje američke turneje Beatlesa i snimanja filma Richarda Lestera “How I Won The War”. Harrison je proveo šest tjedana u Indiji na kraju nacionalne sezone monsuna. Njegovo prvo odredište bio je grad Mumbai, tada poznat kao Bombay. Prvih dana odsjedao je Taj Mahal Palaceu, raskošnom hotelu izgrađenom 1903. godine i dizajniranom u stilu saracenskog preporoda. Tu je počeo učiti svirati sitar. Podučavao ga je slavni indijski glazbenik Ravi Shankar, a kad su ga od predugog sjedenja počeli mučiti kukovi, Ravi doveo učitelja joge da mu pokaže prve vježbe.
Srinagar
Harrisona je put odveo u ljetnu prijestolnicu Srinagar. Smješten u zelenom srcu doline Kašmira, Srinagar se nalazi na 1730 metara nadmorske visine, što znači da su u zimskim mjesecima brda prekrivena snijegom. Sam grad rasprostire se oko rijeke Jhelum i može se pohvaliti poznatim jezerom Dal, gdje je Harrison iznajmio jednu od čuvenih brodova-kuća.
Odatle je plovio na sve strane i na kraju se usidrio usred Himalaja. Probudio bi se ujutro i mali Kašmirac donosio bi mu čaj i kekse dok je Ravi svirao u susjednoj sobi.
Varanasi
Jedno od najvažnijih mjesta u Harrisonovom itineraru bio je sveti grad Varanasi koji leži na rijeci Ganges čijom vodom hindusi ispiru svoje grijehe. Najsvetiji od svih svetih gradova u Indiji došljake ostavlja bez daha. Tu se nalazi hram Kaši Višvanat u kojem se navodno nalazi jedna od reinkarnacije Šive. Blizu je i Sarmat, mjesto gdje je Buda prvi put propovijedao principe budizma. Boravak u Varanasiju potpuno je promijenio Harrisonov pogled na Zapad. Vidio je tisuće sadhua, svetih ljudi koji su se odrekli ovosvjetskog života. Na Zapadu bi ih smatrali skitnicama, ali ovdje oni slobodno lutaju naokolo. Nemaju posao, nemaju broj socijalnog osiguranja, nemaju čak ni ime, a neki od njih izgledaju kao Krist.
Swarg Ashram, Rishikesh
U listopadu 1966. Harrison se nevoljko vratio kući, ali je sa sobom u englesku maglu donio i stečena iskustva koja će utjecati na njegovo pisanje pjesama, ali i životnu filozofiju. kao i na njegov filozofski pogled. Dvije godine kasnije vratio se u Indiju s ostatkom benda; John i Paul ostali su neko vrijeme, Ringo se nakon nekoliko dana pokupio u Monte Carlo. Beatlesi su u Indiju htjeli otići godinu ranije, ali su putovanje odgodili zbog smrti menadžera Briana Epsteina. Ovaj put naumili su posjetiti ašram Maharishija Mahesha Yogija u Rishikeshu i tamo svladati tečaj transcendentalne meditacije. Smjestili su se kamenim bungalovima koji se proteži duž neravne ceste. Sada napušteni ašram leži u podnožju Himalaja, ponad Gangesa. Okružen je džunglom i do njega se moglo doći samo preko visećeg mosta na kojem je visio znak “Zabranjen prolaz devama i slonovima”.
Vrindavan
George se vraćao u Indiju mnogo puta tijekom svog života, svirajući na dobrotvornim koncertima u zemlji u brojnim prilikama, uključujući humanitarni koncert za Bangladeš kojim je htio pomoći žrtvama gladi i rata u toj zemlji. Godine 1996. Harrison je hodočastio u svetu zemlju Vrindavan, mitsko mjesto rođenja Krišne i važno mjesto za sve Hare Krišne s kojima je Harrison izgradio duboke odnose. Harrison i Lennon još su 1068. kupili prve ploče s mantrama, a 1970. Harrison je producirao album Radha Krishna Temple. Mnoge njegove pjesme tijekom sedamdesetih uključivale su pobožne reference na Hare Krishnu, uključujući i “My Sweet Lord”. U Vrindavanu je Harrison 1974. dobio prve lekcije hindskog, jezika koji je Indijom zaluđeni gitarist Beatlesa svladao jezik gotovo jednako brzo kao i sitar. Za ono što je drugima trebalo šest godina, njemu su bila dovoljna četiri mjeseca. U hodu je shvatio osnove govornog jezika, a posebno je brzo učio bhajane i potom ih pjevao drugima.
Tekst: Mladen Smrekar
