Tijekom stoljeća je opstanak kulture Roma u Europi ovisio o nizu umjetničkih formi i izričaja; o usmenoj predaji, tzv. storytellingu, glazbi, plesu, kazalištu, kiparstvu, obrtnom radu s metalom, drvetom i slikarstvu. A cijelo kreativno nasljeđe počašćeno je lansiranjem digitalnog arhiva naziva RomArchive krajem 2018. godine. Veliki je to bio potez, onaj koji javno, cijelom svijetu donosi i priznaje romski doprinos umjetnostima.
Često niti sami nismo svjesni o kojem i kolikom doprinosu se radi, pa hajd’mo nabrojati samo one najočitije: flamenco, violinska glazba i općenito glazba žičanih instrumenata, cirkusanti, gimnastičari, akrobati, poezija, kazalište i suvremena umjetnost. Možda najočitiji utjecaj je imao Sinti Jazz koji je popularizirao Django Reinhardt 1930-ih i 1940-ih. No, ono što je uvijek bilo gurnuto u zapećak jest ženska romska umjetnost, pogotovo ona likovna.
Romske žene se vidi prilično drugačije nego što ih zapadno društvo predstavlja. Slika “žene ciganke” mijenjala je svoj oblik stoljećima – kroz književnost i likovne umjetnosti – od hiperseksualizirane putene crnke, kao što je Carmen prikazana u poznatoj, kultnoj operi, do prikaza ružne, deformirane žene, koja često živi na rubu kriminala i zapravo je najbliži prikaz vještici. No, promatrajući kroz povijest, usudila bih se kazati da je romska žena jedna od prvih emancipiranih žena uopće. Dok su zapadnjačke žene bile kućanice, brinule se o domu, djeci i bile u potpunosti podređene patrijarhatu, romske žene su se bavile ekonomijom, društvom i djelovale van granica svog doma, kućanstva. No, kao i u svim dijelovima romskog društva, tako je i u tom dijelu izražena polarnost. Istovremeno je i romsko društvo izraženo patrijarhalno.
Romske žene morale su se boriti s dvostrukom stigmom i opresijom – onom svojeg, romskog društva, i onom europskog i zapadnjačkog društva općenito. Svakodnevna borba Romkinja postala je temelj borbi protiv nepravde. Na žalost često feministički pokreti i agende nisu uključivali potrebe i perspektive romskih žena. A Romkinje su se izražavale tamo gdje su najbolje i najglasnije – u umjetnosti. Romske umjetnice posebno su izražajne u tome što strastveno i snažno artikuliraju perspektive suvremenog romskog feminizma.
Ako do sada niste, sada je trenutak da zapratite rad ovih romskih umjetnica.
Selma Selman je umjetnica koja svojim radovima mijenja stereotipe o Romima. Selma Selman je svoj rad u jednom prošlogodišnjem intervjuu opisala kao “U mojim umjetničkim djelima, moj cilj je zaštita i osposobljavanje ženskih tijela i usvajanje multidisciplinarnih umjetničkih pristupa kolektivnoj emancipaciji marginaliziranih žena. Moja potraga za funkcionalnim, modernim političkim otporom dolazi iz mog osobnog iskustva i društva u kojem živim i postojim. Nemam određenu temu s kojom se bavim – teme i ideje nastaju svugdje i bilo gdje. Preciznije rečeno, umjetnost koristim kao oruđe za oblikovanje logike koja potencijalno može promijeniti društvo. Umjetnost kao oruđe ima mnogo mogućnosti da služi čovječanstvu za pronalaženje i prenošenje znanja i promjene u društvu bilo ono individualno ili kolektivno.”
Delaine Le Bas je britanska umjetnica romskog podrijetla. Njezin rad ekspanzivno se kreće od jedinstvenog niza tematskih posjeta identitetu; uključujući nacionalnost, rasu, spol i odnose. Ta pitanja istražuje putem slobodno kombiniranih medija. Vez, slikarstvo i decoupage “femmage” komuniciraju sa skulpturom i instalacijama koje odražavaju domaću klaustrofobiju, prolaznu prirodu moderne materijalnosti i napetosti koje karakteriziraju Le Basino vlastito romsko iskustvo.
Kiba Lumberg, pravog imena Kirsti Leila Annikki Lumberg, finska je umjetnica romskog podrijetla. Kiba je pobjegla iz svog doma kada je imala 13 godina iz straha od zlostavljanja, nasilja i pokoravanja. Mnogi njezini radovi inspirirani su upravo tim negativnim I traumatičnim iskustvom. Postala je poznata umjetnica 1997. Godine kada je prema njezinom djetinjstvu, životu, snimljena tv serija “Tumma ja hehkuva veri”. Zbog svojeg kritiziranja nazadnog dijela života romske kulture Kiba Lumberg je primala prijetnje smrću. Zbog svog djelovanja i gorljivog aktivizma bila je kandidatkinja za Lijevi savez na izborima za finski parlament, i za europski parlament.
Małgorzata Mirga-Tas je poljsko-romska umjetnica, slikarica, kiparica, pedagoginja i aktivistica. Živi i radi u Czarnoj Góri, romskom selu u podnožju planina Tatre. Njezini radovi su životopisni i u svakom radu, bez obzira na medij, material i temu, leži cijela nit storytellinga. Izražena naracija je ono što ju izdvaja u suvremenoj lokalnoj i regionalnoj sceni.
Autorica: Tena Razumović Žmara
Fotografije: Selma Selman, Delaine Le Bas, Małgorzata Mirga-Tas
