Kad te činjenica da si već pogledao sve kvalitetne serije na Netflixu i HBO-u pogađa više od toga što su zatvorili legendarni klub u kojem si se družio i zabavljao možda i nekoliko desetljeća, valjda je vrijeme da se malo zamisliš. Ne samo što se promijenilo sve oko nas, nego ni mi nismo ono što smo nekad bili. Stoga se ne treba čuditi da nas u omraženom novom nenormalnom uspijevaju zabaviti i zaintrigirati pomalo drugačiji sadržaji. Budući da nam je socijalizacija na sve moguće načine ograničena, pribjegavamo onoj imaginarnoj. Baš kao u filmu “Beskrajan dan”, svakog jutra nakon zvuka budilice slijedi isti scenarij. Bili u lockdownu ili ne, dani su nam postali poprilično slični. Ipak, utješno je što u tom filmu možemo vidjeti da je čovjek u stanju čak i u takvoj situaciji učiniti sebe sretnim i zadovoljnim. Već je poznato da novac ne donosi sreću, a socijalni psiholog Philip Brickman dokazao je da su veliki dobitnici na lotu često manje sretni od prosječnih ljudi. Otac pozitivne psihologije Martin Seligman, pak, tvrdi da je način na koji znatno unapređujemo svoj život pod našom voljnom kontrolom. Stoga bez obzira na okolnosti u kojima se nalazimo čovjek ima mogućnost učiniti sebe sretnim. Pitanje je, dakle, kako samoizolaciju, lockdown i općenito situaciju okrenuti u svoju korist.
Iako se televiziju, društvene mreže i medije zbog psihičkog zdravlja ne preporučuje konzumirati u velikoj mjeri, treba napomenuti, što i psiholog dr. Sheldon Solomon naglašava, da ljudi često koriste televiziju kao sredstvo za bijeg od svakodnevice jer im to pomaže nositi se s anksioznošću, što je takozvano Kierkegaardovo “umirivanje trivijom”.
Ako se odlučite smiriti živce i nahraniti dušu feel good sadržajima, modom, glamurom i drugim stvarima koje vam trenutačno nedostaju, važno je to raditi bez grižnje savjesti. Osjećati se loše jer ste u komadu pogledali cijelu sezonu serije naprosto nije opcija pa je u tom slučaju bolje da se držite dalje od HBO-a i Netflixa.
Poprilično je razumljivo da su serije trenutačno najdraže sredstvo za tješenje i umirivanje. Umorni smo za čitanje knjiga, na spomen webinara lagano se već diže kosa na glavi, a serije su dostupna i legalna razbibriga koja uključuje tulumarenje i šopingiranje bez maski, pa čak i putovanja.
Kad smo kod putovanja, kao supstitucija dobro nam je došla Netflixova “Emily in Paris”. Mlada Amerikanka koja ne zna zucnuti francuski stiže u parišku marketinšku agenciju sa svježim idejama. U svijetu Netflix fantazije u parišku marketinšku agenciju na posao se dolazi tek u 11 sati, a potom uživa u ručkovima, kavama i ispijanju vina na legendarnim mjestima kao što su Café de Flore i Les Deux Magots, gdje su to isto radili Pablo Picasso, Jean-Paul Sartre, Simone de Beauvoir i Albert Camus.
Gladnima kulture i putovanja, ne samo po egzotičnim lokacijama nego i po Europi, i ne smeta nam što bi se Emily sadržajno moglo staviti u intelektualno manje zahtjevnu ladicu. S druge strane, iako mnogi to neće priznati, ova serija ima moć da prikuje uz ekran i ne pušta sve dok ne odgledate cijelu sezonu i tako napojite dušu modom, pariškim lokacijama i životom iz snova ili barem influencerskog Instagram profila.
Emily je na neki način Netflixov pandan, ali i antipod junakinji HBO-ove “Killing Eve” koja dok ne odrađuje posao plaćenog ubojice također Parizom plahuta u ekstravagantnim modnim ostvarenjima. Sve to dosta podsjeća na “Seks i grad”, koji svoje brojne obožavateljice može zahvaliti čuvenim lokacijama i dizajnerskoj odjeći kojom smo posljednja dva desetljeća napasali oči. Upravo tu formulu primjenjuju danas i brojne influencerice. Kad smo kod odjeće, tu je i serija “The Duchess” čijoj je glavnoj junakinji dana moć da gledateljima užasno ide na živce poprilično nesuvislim odgojem kćeri i još nesuvislijim životnim odabirima, no to sve nadoknađuje izborom odjeće. Bez obzira na to što je i odjeća često podjednako nesuvisla, no definitivno ne i jeftina.
Emily uz to u naše mentalne prostore donosi i sukob starog i novog. Sukob prpošne influencerice koja zna malo o svijetu i životu te iskusne seksi šefice Sylvie, koja američki način doživljava odbojnim. Taj sukob na određeni način oslikava i ono što nam se trenutačno svima događa – strah od novog i nepoznatog, odnosno svijeta kakav nas čeka jednom kad se zauzda pandemija koronavirusa.
Utjehu i potvrdu ideje da je u pitanju sasvim prirodan proces daje serija “Mrs Amerika” koja sukob novog i starog temelji na stvarnim događajima i vodi nas u vrijeme drugoga vala feminizma, odnosno pokreta za ratifikaciju Amandmana o jednakim pravima 1970-ih godina. Za ljubitelje retro mode i estetike 50-ih i 60-ih tu je i Beth, genijalna igračica šaha u seriji “The Queen’s Gambit”. Ovaj lik i serija izazivaju ljubav na prvi pogled, što zbog osobne povijesti, što zbog sposobnosti, a što zbog stila glavne junakinje. Kad je retro stil u pitanju, tu je i jedna dosta suluda priča puna psiholoških dijagnoza i kontroverznih metoda liječenja, a to je “Ratched”. Ona pak sa sobom nosi dozu umobolničke zloslutnosti, koja može uz ekran zadržati ljubitelje mračnijih žanrova a da ih pritom na bilo koji način istinski ne uplaši ili deprimira.
Generacijski sukob ide i uz bezbrojne zaplete nove verzije serije “Dinastija”. Mlađa generacija koju predvodi Fallon pokušava preuzeti posao na suvremen način, koji u velikoj mjeri podrazumijeva brendiranje vlastite osobe i bavljenje medijskom slikom o sebi.
Za razliku od drugih, u seriji “Valeria” nema glamura i razbacivanja skupom odjećom, no strukturom neodoljivo podsjeća na “Seks i grad” s obzirom na to da su glavni likovi mlada spisateljica i njezine tri najbolje prijateljice. Razvoj serije možete dalje zamisliti i sami jer odgledali ste ga već dosta puta u posljednje 22 godine. Valeria je svojevrsna Carrie Bradshaw za siromašne i nikako da joj krene ono što se Carrie ne znamo odakle stvorilo – uspješna spisateljska karijera. Možda baš zato niste ni čuli za seriju. Iako je serija mnogo realističnija od drugih serija u anksioznoj novonenormalnoj svakodnevici, vjerojatno rijetko tko želi slobodno vrijeme provoditi gledajući još jedan život koji nikako da se sastavi. Moguće je da bi serija bila privlačnija gledateljicama da je upakirana u glamuroznu odjeću i grandiozno snimane legendarne lokacije zbog kojih vam srce puca od tuge što istog trena ne možete onamo doletjeti Carringtonovim mlažnjakom.
Dok Titanic tone, radije bismo da violine ne prestaju svirati. Kad je bal, nek je maskenbal. Dajte nam raskošne pink haljine, šampanjac, kavijar i šljokice. Prvu sezonu Emily koja je u Parizu upravo smo zato odgledali u jednom dahu, dok za Valerijino egzistencijalno grčenje u Madridu nekako ipak nemamo vremena.
Za gladne luksuza tu je i nepresušno bogatstvo Carringtonovih koje funkcionira kao magnet prestrašenom COVID umu. Dok najčešće bez frizure i šminke lelujamo stanovima u pidžamama i trenirkama, zahvaljujući ovoj seriji možemo do mile volje uživati u skupocjenoj odjeći, glamuroznim eventima i gala večerama Carringtonovih, kao i Emilynim šarenim brendiranim kombinacijama. Za razliku od većine situacija u stvarnom životu, kad je Emily u pitanju, vrata se samo otvaraju. Baš kao i Fallon u Dinastiji, svaki problem, odnosno izazov ona vrlo vješto pretvori u prednost. To je vještina koje u ovo vrijeme rijetko tko ima dovoljno pa baš zato rado uživamo u uspjesima takvih likova i tješimo se da će se nešto od toga i nama primiti. Uz to ide i osjećaj ovlaštenosti da se ima pravo jednim potezom srušiti cijeli svijet i nametnuti svoja pravila. Nažalost, to zna završiti i tako da situaciju moraju spašavati oni nešto zreliji, kao što su iskusni Blake Carrington i šefica Sylvie. Budući da toliko sposobne i imućne persone u stvarnom životu najčešće nemamo, bez grižnje savjesti nastavit ćemo hladne zimske dane provoditi u zaštiti njihova često ne baš toplog zagrljaja i uživati u bogatstvu, raskoši, ekskluzivnim eventima, kuharskim delicijama, pjenušcima i visokoj modi koje nam nude preko ekrana.
Autor: Vedrana Sunko
