Kraj predrasuda i novo moćno lice ŽENSKIH SERIJA

Iza nas je cijelo desetljeće dominacije pretežno muških priča o slojevitim, redovito antiherojskim muškarcima. Vrhunci televizijskih serija “Obitelj Soprano”, “Momci s Madisona”, “Na putu prema dolje” govore o problematičnim, ali na neku foru zadivljujućim muškarcima većima od života. No naša autorica Zrinka Pavlić otkriva da se opasno nazire kraj predrasuda i novo moćno lice “ženskih” serija

event 01.07.2021.
Serija I May Destroy You

Prije desetak godina, kada se na televiziji prikazivala serija “Kalifornikacija”, na jednom sam forumu čitala raspravu o njoj i oko mi je zapelo za komentar jednog forumaša koji je inače znao lijepo razložiti zašto mu se neka serija sviđa ili ne sviđa. No na moj užas i veliko negodovanje, ovaj je put napisao nešto otprilike ovakvo: “Ne sviđa mi se ta serija. Glavni junak samo hoda uokolo, govori o svojim osjećajima, ima seksualne i ljubavne odnose, cmizdri nad svojom bivšom ženom i nastoji se pomiriti s kćeri. To je dosadno jer je isto kao i u svim ŽENSKIM serijama. Da se tip malo bolje oblači i da pije koktele umjesto viskija, serija bi bila isto sranje kao i ‘Seks i grad’”.

Taj me komentar uvrijedio na dvije razine. Prva je bila sadržana u frazi “isto sranje kao i ‘Seks i grad’” – jer “Seks i grad” nije NIKAKVO SRANJE, nego jedna od najboljih serija s početka ovog tisućljeća. Druga je bila izdvajanje ŽENSKIH serija kao nekakve posebne vrste serija koja je još k tome lošija od “pravih” (čitaj: “muških”) serija. Objave tog forumaša nakon toga su mi postale manje zanimljive i simpatične.

SEX AND THE CITY / Profimedia

Prava je istina, međutim, da sam se tom prilikom uvrijedila samo zato što je taj komentar napisao forumaš čije sam mišljenje inače cijenila. Da je to napisao bilo koji drugi forumaš, ne bi me nimalo začudilo. Takav je stav o serijama, pa i o filmovima sasvim uobičajen. Romantične komedije su “za žene” i u njima nema ničega što bi moglo zanimati muškarce (osim onih koji valjda nisu normalni), bilo koji film ili serija u kojima je glavna uloga ženska odmah su manje vrijedni, ako serija ili film govore o međuljudskim odnosima, ljubavnim vezama ili obitelji, to je “limunada za žene” i tako dalje.

Sačuvaj bože da bi muškarci priznali da u svemu tome ima ikakve vrijednosti za njih. Da bi oni voljeli neki film ili seriju, glavni lik mora biti muško, pa još ne smije biti ni neko osjećajno muško kao Hank Moody u “Kalifornikaciji”. To mora biti tvrd momak srca kamenog koji patnju eventualno iskazuje tako da baci buldožer preko ramena niz padinu. Ili puši netremice gledajući u daljinu.

MUŠKI MAFIJAŠI – ZANIMLJIVIJI OD ŽENSKIH DIREKTORICA
Prema poglavlju koje je u svojoj knjizi “Revolution was Televised” napisao najpoznatiji američki TV kritičar Alan Sepinwall, kada je HBO krajem prošlog stoljeća tražio koncept za novu dramsku seriju, u uži su izbor ušle dvije ideje. Jedna je bila Davida Chasea zaObitelj Soprano”, a druga koncept američke scenaristice Winnie Holzman za seriju o ženi na čelu velike korporacije (takozvanoj CEO-ovki), njezinu privatnom i poslovnom životu koji su oba jednako sfušani i korumpirani. Winnie Holzman tada je bila jednako cijenjena kao i David Chase, možda čak i više jer je još u to vrijeme letjela na krilima uspjeha autorske serije “I to mi je neki život” s mladom Claire Danes i Jaredom Letom, a i prema riječima onih koji su vidjeli koncepte za obje serije – priče su zapravo bile vrlo slične. No osim što je HBO-ovce navodno bila ipak malo više zainteresirala mafija u priči o obitelji i Obitelji nego korporacija u priči o uspješnoj i antiherojskoj ženi, Alan Sepinwall tvrdi da su “Sopranosi” odabrani i zato što je u njima glavni lik ipak bio muškarac. Da je HBO ipak snimio seriju prema ideji Winnie Holzman, situacija bi u nadolazećoj “televizijskoj revoluciji” vjerojatno bila potpuno drukčija.

Ovako smo dobili cijelo desetljeće dominacije pretežno muških priča u serijama i razdoblje u kojem su se kvalitetnim serijama smatrale priče o slojevitim, redovito antiherojskim muškarcima. Vrhunci televizijskih serija “Obitelj Soprano”, “Momci s Madisona”, “Na putu prema dolje” govore o problematičnim, ali na neku foru zadivljujućim muškarcima većima od života. Da, naravno, to su vrhunske serije, nastale iz pera vrhunskih scenarista, te u njima postoje i vrlo dobro karakterizirani ženski likovi, ali nemojmo se zavaravati – to su dominantno muške priče.

A istodobno s tim serijama, serije u kojima su glavne uloge bile ženske i čije su se glavne teme smatrale ženskima postojale su, bile donekle popularne, ali se njih smatralo serijama u uskoj niši ili serijama posebnog interesa. Kao što je to krasno rekao Mike White, koautor jedne od “ženskih” serija na HBO-u “Prosvjetljenje”: “Svi producenti znaju da ako snime seriju o muškarcima, to će biti zanimljivo i muškarcima i ženama. A ako snime seriju o ženama, to će uglavnom gledati samo žene”. Tako je bilo i s njegovom serijom, koju je potpisivao s Laurom Dern. “Prosvjetljenje” je bez ikakve sumnje bila jedna od najboljih serija na HBO-u, no nije dogurala daleko zato što serija o sredovječnoj ženi koja, nakon godina rada u korporacijskom okruženju, pokušava pronaći sreću i zadovoljstvo u običnom životu nije nikoga posebno zanimala.

Prosvjetljenje

REVOLUCIJA LENE DUNHAM
No situacija se u drugom desetljeću ovoga stoljeća počela pomalo mijenjati. I prije je bilo ultrapopularnih serija s glavnim ženskim likovima, primjerice “Buffy, ubojica vampira”, čiji snažan feministički podtekst i dandanas inspirira ozbiljne akademske članke i analize, ali sve više do izražaja počinji dolaziti ženske AUTORSKE serije. Jer sve je to s Buffy, Carrie Bradshaw, bolničarkom Jackie i sličnima bilo divno i krasno i u pravom smjeru, no ipak su autori tih serija bili pretežno muškarci. I iako nema ničeg lošeg u tome da muškarci pišu serije (knjige, filmove, priče…) o ženama, situacija u kojoj priče o ženama pišu SAMO muškarci ipak je očigledno nepravedna.

Ključnom točkom preokreta smatraju se “Djevojke” tada mlađahne Lene Dunham, koja je toj seriji pristupila totalno autorski – napisala ju je, glumila glavnu ulogu i nad njom imala popriličnu kreativnu kontrolu. U priči o mladim, društveno i ekonomski pomalo privilegiranim, ali ipak ženama koje se bore s ulaskom u svijet odraslih (i svijet muškaraca) Dunham je privukla pozornost ne samo ženske publike uvelike zato što njezina serija nije bila doživljavana samo kao priča o ženama, nego kao generacijska priča. Jedan dio publike bio je i (ugodno) iznenađen time što ženski likovi u “Djevojkama” nisu samo fine, lijepo odjevene cure koje se bude našminkane s frizurom, nego su ljudska bića s ponekad odurnim navikama i nesavršenim pojavnostima, što je prije u serijama bilo rezervirano samo za muškarce.

Girls

“Djevojke” su bile popkulturni fenomen u zapadnom svijetu pa su i opstale dosta dugo, no ni one nisu imale bogzna kakvu gledanost. Iako po mnogočemu televizijski revolucionarne, “Djevojke” su i dalje bile niša, odnosno sadržaj kojim se ciljalo na “sofisticiraniju” publiku, onu koja uživa u nezavisnim filmovima, sluša indie glazbu i, štajaznam, puši organski uzgojenu marihuanu. “Djevojke” su bile vrata koja su se otvorila ženskom autorskom pristupu u TV serijama, ali trebalo je pričekati još nekoliko godina da bi kroz ta vrata ušao malo veći broj serija i da “ženske” serije napokon postanu mainstream, odnosno – serije. Bez rodne odrednice.

MICHAELA COEL SVE TO MOŽE UNIŠTITI
Proteklih nekoliko godina može se opaziti mali procvat serija u kojima su glavni likovi žene, a koje, eto, sad odjednom zanimaju i opću populaciju pa se te serije više ne nazivaju “ženskima” samo zato što glavni likovi nose grudnjak ili se njihova radnja usuđuje vrtjeti oko nekih specifičnosti za život žena.

Jedna od serija koja se u tom smislu može nazvati totalnim trijumfom totalnog autoričina pristupa jest serija “Mogu te uništiti”, nastala u produkciji HBO-a i britanskog BBC-ja. Serija je to koju je napisala, producirala, dijelom režirala Michaela Coel, 32-godišnja Londončanka koja k tome glumi glavnu ulogu. “Mogu te uništiti” serija je u kojoj je Coel upotrijebila vlastito iskustvo seksualnog napada i ispričala priču o mladoj spisateljici na usponu prema vrhuncu karijere koju jedne večeri dok izbjegava obveze i rokove za predaju novog rukopisa, na tulumu u jednom bircu drogira i siluje nepoznat muškarac. Omamljena Arabella (tako se zove glavna junakinja) isprva nije ni svjesna što joj se dogodilo, ali kada napokon shvaća, kreće u odiseju otkrivanja toga što joj se dogodilo. Ne pokušava samo pronaći muškarca koji joj je to učinio nego i pokušajem obrađivanja toga što ju je zadesilo analizira ključne momente svojega života i sve ono što joj se događalo zato što je žena, zato što je crnkinja i zato što je (bila) siromašna. Pritom se Arabella ne zadržava samo na ulozi žrtve, nego vrlo jasno pokazuje i sve svoje pogrešne, pa i moralno upitne postupke, svoje odnose s prijateljima, iskustva prijatelja i generalno iskustvo odrastanja u društvu kakvo jest.

I May Destroy You / Profimedia

“Mogu te uništiti“ vrlo je snažna serija koja je ostavila dubok dojam na kritičare i gledatelje diljem svijeta i nitko je živ nije nazvao “ženskom” serijom jer ono što ljudi poput forumaša iz prvog odlomka misle kada kažu “ženska” serija jest trivijalna serija u kojoj žene razgovaraju o cipelama i muškarcima. Riječ je o mizoginom stavu, ali ruku na srce, i o mizoginoj produkciji, gdje se uglavnom smatralo da jedino takve serije o ženama mogu zainteresirati žensku publiku.

POLAGANJE BECHDELOVA TESTA
Riječ je, dakako, i o tome da su televizijskom produkcijom otkad ona postoji pretežno dominirali muškarci koji žene jednostavno nisu razumjeli. Jedino što su kod njih primjećivali bilo je to koliko su zainteresirane za njih same (muškarce) i to da, za razliku od njih, povremeno povedu razgovor o cipelama. Takav tretman žena u filmovima i serijama nadahnuo je i stvaranje takozvanog Bechdelova testa. Prema tom testu, koji se uglavnom primjenjuje na filmove, žene su u filmu tretira kao ljudska bića ako su ispunjena tri kriterija: 1. u filmu postoji scena u kojoj su barem dvije žene koje imaju imena (dakle, nisu samo usputni likovi u prolazu), 2. te dvije žene razgovaraju, 3. tema njihova razgovora nisu muškarci. Iako Bechdelov test postoji već više od trideset godina, većina ga holivudskih filmova ni dandanas ne uspijeva proći, a tako je donedavno bilo i s većinom serija, čak i onih “ženskih”. Posebni su prijestupnici tu bili scenaristi kriminalističkih, detektivskih serija u kojima su se žene uglavnom pojavljivale ili kao mrtve, silovane i isprebijane žrtve, razne prostitutke te razne “sekundarne” partnerice glavnih junaka – detektiva. Čak i u nekim nedavnim serijama, kao što je prva sezona “Pravog detektiva”, takva je situacija vidljiva i onima koji nikada nisu čuli za Bechdelov test.

No kao što rekosmo, “Mogu te uništiti” sasvim je drukčija serija i nitko je neće nazvati “ženskom” zato što nije mizogino ograničena samo na ono što si muškarci misle da čini ženski život. Govori, naravno, o nekim aspektima života koji su specifični samo za žene, ali u njoj žene nipošto nisu prikazane kao čudesna, normalnom svijetu neshvatljiva bića, kao što ni muškarci nisu okarakterizirani kao stamene stijene koje kroz sve nedaće prolaze zamišljeno škiljeći kroz dim cigarete ili tako da razbiju gubicu dvojici debila. Jer, ruku na srce, i takav prikaz žena i takav prikaz muškaraca jednostavno je glup i površan.

TOTALNI AUTORIČIN PRISTUP – KRAJ PREDRASUDE O “ŽENSKIM” SERIJAMA
“Mogu te uništiti” i Michaela Coel u globalnom su smislu razvoja televizijskih serija definitivno nastale zahvaljujući tome što je Lena Dunham 2012. godine otvorila vrata totalnom autoričinu pristupu u kreiranju serije. Serije su drukčije, a to je čak i vidljivo po nekim elementima, kao što je inzistiranje na normaliziranju nekih tjelesnih ženskih obilježja, kao što su menstruacija i zdravstveni problemi povezani sa spolom i podrijetlom. No “Mogu te uništiti” nije jedina serija koja se u posljednjih nekoliko godina s takvim pristupom probila do mainstreama i, iako su joj autorice i glavne glumice ženskog roda, zaokupila pozornost publike svih rodova.

Russian Doll / Netflix
Fleabag

Sjajna serija “Russian Doll”, koju su osmislile i napisale tri autorice i većinu glumačke ekipe čine žene, govori o ženi koja proživljava jedan te isti dan u svojem životu sve dok ne nadvlada svoju traumu i ovisnost. “Ubijanje Eve”, iako temeljen na romanima koje je pisao muškarac, govori o dvije žene – psihopatskoj serijskoj ubojici i agentici britanske tajne službe koja je opsjednuta time da je uhvati i prouči. Scenaristica “Ubijanja Eve” pritom je Phoebe Waller-Bridge, koja je na prošlogodišnjoj dodjeli Emmyja izazvala senzaciju svojom serijom “Fleabag” o problematičnoj tridesetogodišnjakinji, njezinoj obitelji i nemogućnosti ostvarivanja intimnog odnosa s partnerima. Pamela Adlon, američka glumica koja je domaćoj publici poznata iz serija “Kalifornikacija”, “Louie” i brojnih sinkronizacijskih uloga u animiranim filmovima, snimila je već nekoliko sezona predivne dramedije “Bolje stvari” koja se bavi životom žene pred menopauzom i u njoj te životom te žene s kćerima na pragu odrastanja i majkom u starijoj, gotovo “nevidljivoj” dobi. Issa Rae svojom je serijom “Nesigurna”, o svakodnevnim problemima s kojima se susreće tridesetogodišnja crnkinja u urbanoj sredini, pokazala i to da je pretpostavka o tome da žene ne mogu biti duhovite kao muškarci strahovito pogrešna.

Killing Eve / Profimedia
Nesigurna

Sve u svemu, mogli bismo reći da “Mogu te uništiti” dolazi ako ne na vrhuncu, onda svakako na uzlaznoj putanji vala koji može uništiti dosadašnju percepciju serija o ženama i da bi, prema svemu sudeći, pojam ženska serija mogao otići tamo gdje mu je i mjesto – u zaborav. Možda tada napokon i doznamo što nam je Winnie Holzman htjela ispričati u svojoj seriji o kontroverznoj CEO-vki, a možda i onaj forumaš s početka teksta napokon nauči razmišljati kao ljudsko biće, a ne kao ograničeni seksist. Američki TV kritičar Alan Sepinwall napisao je knjigu koja se zove “Revolucija je bila na televiziji”. Prema svemu sudeći, bit će još jedna.

Autorica: Zrinka Pavlić

Fotografije: Profimedia

Autentičan.
Provokativan.
Priča za sebe.

StoryBOOK je suvremen lifestyle brend kreiran za bijeg u svijet fantazije, glamura i dekadencije. Voli HEDONIZAM i AKTIVIZAM. Sve što zovemo umijećem življenja na Storybookov način.

Kaubojske ili biker boots možda nisu za plažu, ali u ljetnoj varijanti izgledaju odlično u paru s kratkim jeans hlačicama, minicama, ali i lepršavim haljinama u boho stilu, kao zanimljiv večernji element

S novim ljetnim izdanjem slavimo KULTURU HEDONIZMA I DOKOLIČARENJA. Digitalne nomade, tajne uvale i chefove na jahtama, imamo fetiš na torbe, istražujemo prikrivene identitete čija nas djela uzbuđuju, umjetnike, individualce… i donosimo ekskluzivne doživljaje – NEW YORK, PARIZ, UK i FRANCUSKA POLINEZIJA dali su posebnu nijansu i impuls ljeta stranicama našeg novog broja. Uživajte!

Ako ste do sada zbog nesnosnih gužvi zaobilazili Veneciju, ove sezone imate jedinstvenu priliku za proučavanje raskošnih palača podignutih na pješčanom i nesigurnom tlu, na rešetki satkanoj od balvana i drvenih stupova koji postepeno tonu u lagunu. Dakle, amblemska mjesta koja su zbog gužve najčešće nepodnošljiva, ove godine skoro da zjape prazna. Bizantska arhitektura Bazilike svetog Marka, Trga svetog Marka, gotika Duždeve palače, Bazilika svete Marije od Zdravlja, gondole u Canalu Grande ove godine se čine kao raskošna kulisa za neki romantični film, koji tek treba snimiti

Ako vas većina moderne umjetnosti ne oduševljava i često se pitate što ljudi vide u tri šare na platnu, te pritom konstatirate kako ipak želite vidjeti “vještinu”, tada vas trebamo uvjeriti da postoji mnogo suvremenih autora koji bi vas upravo vještinom mogli razoružati

Postoje oni neki posebni komadi koji brišu obrise stilova i sezona, ovo je naš izbor

Više od stoljeća čvrsto utkan u američku gastro tradiciju kao najomiljeniji sendvič neformalnih okupljanja i obiteljskih roštilja, hamburger je s vremenom postao i nedjeljiva asocijacija za fast food restorane. Ovaj ukusni sendvič po završetku Drugog svjetskog rata otisnuo se na uspješan kulinarski pohod svijetom kojim i danas vlada u bezbroj varijanti. U novije vrijeme, gurmanskim inačicama uvrstio se i u „haute cuisine“

Nove generacije žele slobodu punog spektra izražavanja vlastitog identiteta i nipošto ne pristaju na to da ih se smješta u kućice ili ladice pa ni kad je riječ o rodnom identitetu. Istraživanja su pokazala da oko 50 posto milenijalaca smatra da je rod pitanje koje se može definirati – spektrom. Činjenica je da su otkad je svijeta novi naraštaji donosili svjetonazore kakvih se njihovi roditelji najčešće nisu mogli ni domisliti, stoga i na ovaj “trend” možemo gledati kao na svojevrstan simptom zdravlja društva, otkriva Vedrana Sunko

Studio iz Kopenhagena osmislio je mjesto iz mašte koje “nadilazi vrijeme, prostor i limite realnosti i gdje se prošlost, sadašnjost i budućnost stapaju u digitalnom scenariju”, opustite se, odlutajte, a neke elemente iz interijera možete i kupiti te tako djelić imaginarnog hotela ponijeti u vlastiti dom

Fotograf iz Bruxellesa već pet godina krstari svijetom pronalazeći i snimajući najzanimljivija mjesta za život, od nebodera do izoliranih skrovišta, a proputovao je preko 20 zemalja na šest kontinenata. Osim zanimljivih lokacija, fotografirao je i nekoliko osebujnih i ultranaprednih nebodera. Otkrijte svoje tajno virtualno, a jednom možda i stvarno, mjesto za bijeg

Magazin StoryBOOK oduvijek je bio ozbiljno uronjen u kulturu, posebno u popkulturne sadržaje koji su i nama i našim čitateljima služili kao mjesto za bijeg u neku ljepšu i uzbudljiviju stvarnost. Ovo ljeto vas, kroz rubriku Kul-tura, na web stranici storybook.story.hr vodimo u najposebniju turu kroz kulturna događanja koja uključuju sve one opuštajuće doživljaje s elementima – SLUŠAJ, GLEDAJ i UŽIVAJ

Kad je ove godine objavila pjesmu “Nešto sam ti htjela reći”, Sabina Herman, u glazbenim krugovima poznata kao Queen of Sabe, novim spotom zaintrigirala je i mnoge ljubitelje prirode i putovanja. Nestvarni pejzaži koji oduzimaju dah pripadaju veličanstvenoj zemlji vatre, leda i vilenjaka – Islandu – u koju se ova talentirana glazbenica zaljubila već pri prvom od ukupno tri susreta

Alessandro Michele reinterpretirao je kodove Guccija na neki sebi svojstven način. Za talijansku modnu kuću bila je to nova renesansa, a brend je u stotu obljetnicu ušao kao jedna od najvažnijih modnih adresa današnjice. Evo kako je sve počelo još te davne 1921. godine u Firenci, kada je Guccio Gucci otvorio malenu trgovinu s kožnatim modnim dodacima

Nakon završene glumačke akademije u Zagrebu Marija je ostvarila zapažene uloge, bila je i stalna članica ansambla HNK Ivan pl. Zajc, no zbog jasne vizije što zapravo želi napustila je tu sigurnost i otisnula se u životnu pustolovinu. Ovu zanimljivu životnu priču u cijelosti potražite u raskošnom ljetnom izdanju magazina StoryBOOK. Razgovarala Ana Herceg

Ovaj grčki kolač od naranče sočan je i osvježavajući desert za ove tople dane

O uspjehu brenda inspiriranog slow living filozofijom kao istinskom dozom luksuza Ana Herceg razgovarala je s Ivom Bravic Millereau, suosnivačicom i predsjednicom svjetskog wellness brenda RE.VITYL

Čak i prije pandemije koronavirusa u trend se počelo vraćati sporo putovanje. To znači putovati manje, no mudrije birati destinacije i više uživati u procesu, umjesto mahnito pratiti svoje često ambiciozne “to do” liste

Kate Elizabeth Winslet već u jedanaestoj godini počinje studirati dramu na prestižnim institucijama. Formalno obrazovanje napustila je sa šesnaest godina i u potpunosti se posvetila glumi. Do sada je ostvarila preko šezdeset uloga i osvojila niz prestižnih nagrada

Design studio Mireldy na čelu s art direktoricom, dizajnericom i ilustratoricom Imeldom Ramović osvojio je prvo mjesto na prestižnom američkom natjecanju Dieline Awards 2021 Presented by Adobe u kategoriji Beers, Ciders, Hard Seltzer & Malt za dizajn etiketa berlinske craft pivovare Fuerst Wiacek. Dieline Awards jedno je od najvećih dizajnerskih natjecanja koje svake godine dodjeljuje priznanja za najbolju ambalažu na globalnoj razini

Kada bolje razmislim, logično je da novi poslovni potez glazbenika Pharella Williamsa nosi ime sa sintagmom ‘good time’ u sebi. Glazbenik koji je u jednom trenutku dominirao glazbenim ljestvicama hitom Happy sada se bacio u hotelijerske poslovne vode. Otvorio je hotel naziva The Goodtime Hotel u Palm Beachu. No, ono što me je privuklo jest njegovo uređenje; pravi hommage art decou, no na jedan neopterećen, lagan, čak pastelni način

Iako smo treću sezonu gledali prije točno dvije godine, nakon svega par minuta prve epizode, nove, četvrte sezone, kao da smo bezbolno nastavili gdje smo stali 2019., kao da nije prošlo niti tjedan dana od posljednje epizode. Ako ste poklonik serije, nova sezona instantno će vas ‘usisati’. Trenutno je dostupno četiri epizoda za gledanje, dok će sve ostale sljedeće ‘izlaziti’ u tjednom ritmu

Podcasti nisu više nikakva novost, od početka 2000.-ih slušamo i gledamo razne podcaste, vezano uz svakojake teme i sadržaje. No, danas donosimo popis onih zbog kojih ćete često imati upalu trbušnih mišića. Čim ih krenete slušati, izmamit će vam osmijeh (a neki i zadovoljni sarkastični cer!) na lice – smijeh na glas je zagarantiran!

Glavobolju, pad imuniteta, umor, probleme sa snom, koncentracijom ili libidom od sada možete rješavati digitalnim zvučnim tabletama. Njihova posebnost, osim što su izmišljene i kreirane u Hrvatskoj, je ta što im je glavna supstanca zvuk. Sonic Pills možete kupiti online ili u fizičkom obliku, a s njima ćete dobiti kod kojim ćete otključati online zvučno-terapijsku seansu posebno kreiranu za neki problem. Ovaj zanimljiv multimedijalni proizvod osmislila je zvučna terapeutkinja Petra Crnetić, a projekt je već pobrao brojne nagrade diljem svijeta

One koji žive u neiscrpnom obilju teško je dojmiti još većim luksuzom. No umota li ga se u nešto vanzemaljsko, puno će lakše privući i njihovu pozornost. Putovanja u svemir ono je što golica maštu i budi strast najimućnijih ljudi svijeta, a čini se da će uskoro u prostranstvima svemira moći uživati i zavaljeni u luksuznom svemirskom hotelu.

Za sparnih kalifornijskih noći holivudska diva Marilyn Monroe u krevet je išla gola, noseći na sebi samo nekoliko kapi već tada kultnog parfema Chanel 5, a znate li po čemu je mirisao njezin mr. Big, američki predsjednik John F. Kennedy? Tajna šifra glasi: Eight & Bob.Može li se buteljirati ljetni hedonizam?

STORYBOOK, ljeto 2021.

zavirite u aktualni broj

Naše stranice prepune su hedonizma i ekskluzivnih doživljaja. Uživajte, naučili smo ih u posljednje vrijeme cijeniti još više.