Brightonska dizajnerica Emily Maude voli slikati vesele raznobojne vrčeve i druge ukrase. Počela je s tim zato što si je morala zabraniti kupovanje istih po tržnicama antikviteta. Na slikama pak može kreirati prostor veći od onog kojim raspolaže u svom stana pa u njega može stati i puno više različitih ukrasa.
“Potreba da istražujem dom dolazi iz osjećaja odvojenosti. Gledanje u te predmete za mene je kako uzemljenje, tako i bijeg”, kaže Emily, čija se fokusiranost na dom pojavila u trenutku kada nije bila u mogućnosti posjetiti svoju obitelj.
Slično razmišlja i Sarah-Jane Axelby, koja je počela skicirati sobe koje je žudjela posjetiti. Usred treninga za dizajnera interijera dogodila se situacija s koronavirusom pa je utočište našla na stranicama časopisa za uređenje. Ono što je krenulo kao skica vlastite sobe pretvorilo se u dnevne objave njenih omiljenih prostora, a ubrzo su krenule i narudžbe njenih djela. Jedan od klijenata je dizajnerica hotela Kit Kemp, a sve to zajedno okrenulo je njenu karijeru u sasvim novom pravca.
Bivša upraviteljica The Fine Art Societyija Rowena Morgan-Cox smatra da postoji snažna paralela između prvih slika kućnih interijera u umjetnosti i ovog danas.
“Za vrijeme industrijske revolucije dom je postao svojevrsna zaštita ljudi. Kada je krenula pandemija i ekonomska neizvjesnost, interes za interijere je otišao dalje od soba koje samo izgledaju lijepo. U pitanju je zaštita u nesigurnim vremenima”, zaključuje.
“Dom je u umjetnosti sigurno mjesto figurativno i metaforički”, kaže pak Alec Egan, čiji zavodljivi prizori domova vuku korijenje iz bogate tradicije zapadne američke obale. Njegovu izložbu čini jedna soba zamišljene kuće, koju je polako konstruirao. Centralno platno pokazuje cijeli prostor, dok manja platna prikazuju detalje.
“Pokušavam zamisliti tko je vlasnik sobe i kako bi je dekorirali. Tada odem u zamišljeni šoping. Ima nešto vrlo skromno u interijerima i onome što oni mogu otkriti o životima ljudi”, zaključuje, britanska umjetnica Lottie Cole.
Autor: V.S.
