GEIR GULLIKSEN: ‘U stvarnom životu kao da svatko razumije da su muškarci jednako slabi ili još slabiji i nježniji od žena’

Naša autorica Iva Biondić razgovarala je s norveškim piscem o njegovom novom romanu „Priča o jednom braku“, u kojem Geir zapravo donosi bolnu, intimnu priču o raspadu jedne ljubavi, braka, obitelji…

event 15.03.2021.
Foto: © Tale Hendnes 2020

Na samom kraju svojeg romana “Priča o jednom braku” Geir Gulliksen ispisuje sljedeće rečenice: “To su samo emocije. Snažne emocije, istinabog, silovite, razorne i izbezumljujuće emocije za nas oboje, toliko jake da cijeli jedan svijet može propasti zbog njih.” I to je zapravo bolni sažetak romana o raspadu jedne ljubavi, braka, obitelji iz perspektive pisca Jona i njegova pokušaja sagledavanja iste priče iz perspektive svoje (bivše) supruge. Lucidno i nježno Geir secira intimu modernog braka pričajući o jednom muškarca koji nespretno žonglira sa slobodom, samoživošću, empatijom, očajem, žudnjom, strahovima, hrabrošću… gledajući kako njegova žena sve dublje uranja u izvanbračnu aferu i naposljetku ga ostavlja.

Geir Gulliksen norveški je pisac, možda najslavniji kao urednik “jedne od najvećih literarnih senzacija 21. stoljeća” Karla Ovea Knausgårda. Što je šteta jer je njegov roman “Priča o jednom braku” intimističko remek-djelo i jer drugi romani koje je napisao, a koje sam odmah poželjela pročitati, zasad nisu izdani ni na hrvatskom ni na engleskom ni na francuskom kao jezicima na kojima bih ih odmah i mogla pročitati. Zanimljivo je da sam Geirov roman pročitala ovog ljeta u isto vrijeme kada sam bingeala i trilogiju britanske spisateljice koju je New York Times uvrstio na listu “15 žena koje oblikuju način na koji čitamo i pišemo u 21. stoljeću” Rachel Cusk, “Oris” – “Tranzit” – “Lovorike”.

Tek kasnije istražujući njihove radove online otkrila sam cijelu globalnu, a posebno skandinavsku polemiku o autofikciji, odnosno reality fikciji. Pa sam s Geirom u povodu izlaska njegove knjige “Priča o jednom braku” u Hrvatskoj u izdanju Frakture razgovarala o fenomenu prezrenosti tog i fascinacije tim žanrom, o tome tko je muškarac feminist i kako njemu to ide, zbrci oko toga je li glavni lik Jon zapravo Geir ili nije te kako se ljudi mogu naći oteti literaturom, što znači da ne želi da se na njega gleda kao na muškarca, o nelagodama i licemjerju literature, rodnih i spolnih uloga i njegovu pokušaju da piše o rodu, ljubavi i seksualnosti kao području kontradikcija i zanimljivih strahova.

NELAGODA INTIME

Čitajući kritike vašeg romana “Priča o jednom braku” učinilo mi se da je nekim kritičarima bilo nelagodno od sirovosti kojom ste prikazali svoje emocije, odnosno emocije glavnog lika – Jona. Kritičarka Financial Timesa nazvala vas je “new age narcisom”. Meni to zvuči licemjerno. Nitko ne naziva Ellenu Ferrante narcisoidnom kada piše o emotivnom slomu jedne žene koju ostavlja njezin muž u “Danima zaborava”. Je li vama bilo nelagodno pisati tako sirovo intimistički? A kako ste se osjećali zbog nelagode koju su kritičari pokazali?

GG: Zapravo je očekivano da postoji neka količina nelagode u vezi s literaturom koja je o našim intimnim životima. Na neki način, neko vrijeme bio sam iznenađen da moj roman nije izazvao više nelagode. Pisati o seksualnosti na način na koji sam pisao svakako je stvorilo i meni neke nelagode – rodio sam se sramežljiv i književnost koristim da bih postao nešto ekstrovertiraniji i u svojem životu. Ali ako nekome padne na pamet da o tome piše kao o “narcizmu”, onda pretpostavljam da je to zato što vjeruju da je riječ o autobiografskom romanu. A nije. Kao i većina pisaca, i ja koristim vlastita iskustva, ali koristim ih kao kovni, živi materijal. Važno mi je i da se u pisanju izlaže ranjivost – osnovna, ljudska ranjivost, a i moja osobna ranjivost u vezi s temama vezanim uz ljubav, ovisnost o drugom i seksualnost.

Čini mi se da se ljudi, i muškarci i žene, osjećaju ugodnije s uobičajenom podjelom uloga – žene kao žrtve i muškarci kao tlačitelji. Je li moguće da je jedan od razloga nelagode koje je izazvao vaš roman to što ste obrnuli te uloge?

GG: Sigurno. I to je jedan od razloga zašto sam napisao roman baš ovako. Želim adresirati te ideje o muškarcima i ženama. Jedan je kritičar napisao da moj roman više žudi za konfrontacijom nego za prepoznavanjem s ulogom muškog lika i mislim da je to točno. Želio sam istražiti naš strah od slabosti i ovisnosti o drugom. Čini mi se da većina nas zazire od toga kod muškaraca, možda čak dodatno kad se to portretira u književnosti. U stvarnom životu kao da svatko ipak razumije da su muškarci jednako slabi ili još slabiji i nježniji od žena.

Foto: © Tale Hendnes 2020

MUŠKARAC FEMINIST

U jednom od intervjua rekli ste da ste željeli da roman opiše život muškarca feminista, ali da smatrate da je Jon podbacio kao muškarac feminist. Što je muškarac feminist? Kako je Jon podbacio u toj ulozi? Što je s vama – jeste li vi ostvaren muškarac feminist?

GG: Muškarac feminist je onaj muškarac koji priznaje potrebu za feminizmom, potrebu da se abolira rodna i spolna diskriminacija. Ali ujedno i muškarac koji uviđa potrebu za promjenom načina na koji smo organizirali život prema jako striktnim razlikama između muškaraca i žena. Na kraju krajeva, psihološke varijacije među pojedincima puno su kompleksnije nego psihološke varijacije između spolova. Ali još živimo kao da je ta teatralna razlika između rodova i spolova istinita.

Mislim da je Jon podbacio zato što očajnički pokušava naći slobodu za sebe i svoju partnericu, a u isto vrijeme se trudi kontrolirati je. Zapravo, kad on toliko govori o seksualnim fantazijama svoje žene, ne pokušava li on kontrolirati i njezine fantazije, njezine tajne požude? Mislim da da. Vrlo često kada ljudi snažno zagovaraju slobodnu ljubav govore upravo suprotno – zapravo je to najčešće o kontroliranju, a ne slobodi.

E da, a što se mene tiče? U nedoumici sam u vezi s tim zašto toliko pišem o rodnim temama jer ja želim da me se prepoznaje kao individuu, a ne predstavnika muškog roda. Sreća je da sam u braku sa ženom koja ne želi imati kontrolu nad odgojem djece i kućanskim poslovima. Mislim da nam to daje mogućnost da se bavimo onime što nam je bitno. Meni je bitno da se na mene ne gleda kao na muškarca.

Što to znači da vas se ne gleda kao muškarca? Prestajete li biti muškarac baveći se djecom i kućanstvom? I što onda postajete?

GG: Hvala na ovako preciznom pitanju. Potpuno ste u pravu kada kažete da muškarci ne prestaju biti muškarci zato što se brinu o djeci i kućanstvu. Mislim da je upravo suprotno. Vrlo često zapravo koristim riječ “muškarac” kao metaforu za ono što ne želim biti. Ne želim da me se gleda kao nekoga tko je slijep na tuđe potrebe, tko nije u stanju dati djeci pažnju i nježnost koju trebaju. Ne želim da me se gleda kao tipičnog, egocentričnog muškarca. Meni je briga o mojoj djeci ono od čega postajem ja ili osoba koja trebam biti. Imam petero djece od kojih najstarije ima 28, a najmlađe 2 godine. Iako su skandinavske zemlje poznate po rodnoj jednakosti, vjerujem da još imamo puno mjesta za napredak. Brojni parovi koje znam žive tako da je majka djeci najvažnija figura sama po sebi i kao da su žene te koje imaju najvažniju ulogu za brigu o obitelji. Iz te pozicije ponekad se kao muškarac moraš izboriti da ti budeš taj koji se brine o obitelji.

Jesu li Jon i Timmy, likovi iz vašeg romana, slobodni ili su nemarni? Je li sloboda stvarno tako cool i treba li biti naš ultimativni cilj? Čini mi se da Jon/vi nikada ne promišlja(te) rizike slobode… Kao da Jon i Timmy samo jako gorljivo ne žele biti normalni i dosadni i svakodnevni.

GG: Da. Čini mi se da ste posve u pravu. Ali kao što sam rekao – to što Jon toliko propovijeda slobodu zapravo govori o tome koliko se boji izgubiti svoju ženu. Ili je možda destruktivan i nesvjesno razara njihov odnos. Ovaj roman ne zagovara slobodnu ljubav ili potpunu slobodu u odnosima.

OTMICA (AUTO)FIKCIJOM

Vaša bivša supruga se nakon izdavanja romana požalila da je “oteta fikcijom” i postala dijelom debate u Norveškoj o moralnosti reality fikcije. Što ju je toliko uznemirilo? Meni je vaš roman priča o vama, vašim pogledima, reakcijama, emocijama… odnosno muškog lika kojeg portretirate. Nju/ženu nisam doživjela kao pravi lik, kao što ste rekli – ona je “sredstvo nečije priče”.

GG: Referirate se na članak koji je napisala moja bivša žena. Osporio sam tvrdnje iz tog članka. I opet moram naglasiti – govorimo o romanu ovdje, ne o memoarima. Nije čak riječ ni o autobiografskom romanu ni o nekoj vrsti autofikcije. To je samo roman, napisan onako kako su se romani uvijek pisali. No nakon te debate puno je ljudi čitalo roman kao da je istinit. A nije.

Kada ste pisali o autofikciji i kako je čitamo, spomenuli ste trilogiju Rachel Cusk koju sam pročitala ovog ljeta. Pročitala sam je ne mareći o tome je li riječ o stvarnosti ili fikciji. Zašto bi mi to trebalo biti bitno? Bitnost toga mi je nekako samodopadna iz perspektive pisca, a tračerska iz perspektive čitatelja.

GG: Slažem se s vama. I meni je posve nebitno je li u romanu nešto istina ili nije. Važno je da imamo osjećaj da je to istinito u nekom širem smislu i da roman čini svijet kompleksnijim i zanimljivijim, a ne obrnuto. Ni ja nisam čitao tu trilogiju koju spominjete kao autofikciju. Ono što je zanimljivo u tim romanima je kako je autorica radikalno promijenila uobičajeno gledište i perspektivu. Impresioniran sam kako ti romani čine sve što okružuje glavni lik življim i zanimljivijim od samog lika.

“Reality literaturu” stavljate u kategoriju srodnu realityTV-u. Kažete da kada se romani čitaju kao ekspresija autorova subjektivnog iskustva oni gube na vrijednosti. Zašto je to tako? Nije li realnost, život uvijek toliko nevjerojatniji, neočekivaniji, toliko stvarniji od fikcije?

GG: Slažem se. Ali kad se neki roman poput mojeg iščitava kao autobiografski, onda čitatelji vjeruju da roman suosjeća s jednim od likova i onda nije moguće vidjeti kako roman radi s kontradikcijama unutar likova.

Zanimljivo je i da su kritičari impresionirani i očarani Knausgårdovom subjektivnom istinom. Pa mi nije najjasnije kako se to razlikuje od vašeg pristupa književnom materijalu ili onog Rachel Cusk.

GG: Mislim da je pretpostavka da je Karl Ove Knausgård pisac “autofikcije” u najboljem slučaju nesporazum. Smatram da bi se njegovi romani “Moja borba” trebali promatrati kao jedan veliki eksperiment. U Norveškoj je upravo izišao njegov novi roman koji je nešto posve drugačije – spektakularna fikcija toliko daleka od svakodnevnog realizma po kojem ga većina čitatelja poznaje. I kada govorimo o tim temama, o tome što nije stvarno a što je istinito u romanima, mislim da se moramo prisjetiti da se literatura uvijek vrti oko toga što je stvarno a što nije, što je moguće a što nije. Sam poriv da se piše nikne iz osjećaja da je nečije iskustvo realnosti drugačije i da to moraš zapisati da bi postalo stvarno.

Autentičan.
Provokativan.
Priča za sebe.

StoryBOOK je suvremen lifestyle brend kreiran za bijeg u svijet fantazije, glamura i dekadencije. Voli HEDONIZAM i AKTIVIZAM. Sve što zovemo umijećem življenja na Storybookov način.

Ako ste do sada zbog nesnosnih gužvi zaobilazili Veneciju, ove sezone imate jedinstvenu priliku za proučavanje raskošnih palača podignutih na pješčanom i nesigurnom tlu, na rešetki satkanoj od balvana i drvenih stupova koji postepeno tonu u lagunu. Dakle, amblemska mjesta koja su zbog gužve najčešće nepodnošljiva, ove godine skoro da zjape prazna. Bizantska arhitektura Bazilike svetog Marka, Trga svetog Marka, gotika Duždeve palače, Bazilika svete Marije od Zdravlja, gondole u Canalu Grande ove godine se čine kao raskošna kulisa za neki romantični film, koji tek treba snimiti

Ako vas većina moderne umjetnosti ne oduševljava i često se pitate što ljudi vide u tri šare na platnu, te pritom konstatirate kako ipak želite vidjeti “vještinu”, tada vas trebamo uvjeriti da postoji mnogo suvremenih autora koji bi vas upravo vještinom mogli razoružati

Postoje oni neki posebni komadi koji brišu obrise stilova i sezona, ovo je naš izbor

S novim ljetnim izdanjem slavimo KULTURU HEDONIZMA I DOKOLIČARENJA. Digitalne nomade, tajne uvale i chefove na jahtama, imamo fetiš na torbe, istražujemo prikrivene identitete čija nas djela uzbuđuju, umjetnike, individualce… i donosimo ekskluzivne doživljaje – NEW YORK, PARIZ, UK i FRANCUSKA POLINEZIJA dali su posebnu nijansu i impuls ljeta stranicama našeg novog broja. Uživajte!

Više od stoljeća čvrsto utkan u američku gastro tradiciju kao najomiljeniji sendvič neformalnih okupljanja i obiteljskih roštilja, hamburger je s vremenom postao i nedjeljiva asocijacija za fast food restorane. Ovaj ukusni sendvič po završetku Drugog svjetskog rata otisnuo se na uspješan kulinarski pohod svijetom kojim i danas vlada u bezbroj varijanti. U novije vrijeme, gurmanskim inačicama uvrstio se i u „haute cuisine“

Nove generacije žele slobodu punog spektra izražavanja vlastitog identiteta i nipošto ne pristaju na to da ih se smješta u kućice ili ladice pa ni kad je riječ o rodnom identitetu. Istraživanja su pokazala da oko 50 posto milenijalaca smatra da je rod pitanje koje se može definirati – spektrom. Činjenica je da su otkad je svijeta novi naraštaji donosili svjetonazore kakvih se njihovi roditelji najčešće nisu mogli ni domisliti, stoga i na ovaj “trend” možemo gledati kao na svojevrstan simptom zdravlja društva, otkriva Vedrana Sunko

Studio iz Kopenhagena osmislio je mjesto iz mašte koje “nadilazi vrijeme, prostor i limite realnosti i gdje se prošlost, sadašnjost i budućnost stapaju u digitalnom scenariju”, opustite se, odlutajte, a neke elemente iz interijera možete i kupiti te tako djelić imaginarnog hotela ponijeti u vlastiti dom

Fotograf iz Bruxellesa već pet godina krstari svijetom pronalazeći i snimajući najzanimljivija mjesta za život, od nebodera do izoliranih skrovišta, a proputovao je preko 20 zemalja na šest kontinenata. Osim zanimljivih lokacija, fotografirao je i nekoliko osebujnih i ultranaprednih nebodera. Otkrijte svoje tajno virtualno, a jednom možda i stvarno, mjesto za bijeg

Magazin StoryBOOK oduvijek je bio ozbiljno uronjen u kulturu, posebno u popkulturne sadržaje koji su i nama i našim čitateljima služili kao mjesto za bijeg u neku ljepšu i uzbudljiviju stvarnost. Ovo ljeto vas, kroz rubriku Kul-tura, na web stranici storybook.story.hr vodimo u najposebniju turu kroz kulturna događanja koja uključuju sve one opuštajuće doživljaje s elementima – SLUŠAJ, GLEDAJ i UŽIVAJ

Kad je ove godine objavila pjesmu “Nešto sam ti htjela reći”, Sabina Herman, u glazbenim krugovima poznata kao Queen of Sabe, novim spotom zaintrigirala je i mnoge ljubitelje prirode i putovanja. Nestvarni pejzaži koji oduzimaju dah pripadaju veličanstvenoj zemlji vatre, leda i vilenjaka – Islandu – u koju se ova talentirana glazbenica zaljubila već pri prvom od ukupno tri susreta

Alessandro Michele reinterpretirao je kodove Guccija na neki sebi svojstven način. Za talijansku modnu kuću bila je to nova renesansa, a brend je u stotu obljetnicu ušao kao jedna od najvažnijih modnih adresa današnjice. Evo kako je sve počelo još te davne 1921. godine u Firenci, kada je Guccio Gucci otvorio malenu trgovinu s kožnatim modnim dodacima

Nakon završene glumačke akademije u Zagrebu Marija je ostvarila zapažene uloge, bila je i stalna članica ansambla HNK Ivan pl. Zajc, no zbog jasne vizije što zapravo želi napustila je tu sigurnost i otisnula se u životnu pustolovinu. Ovu zanimljivu životnu priču u cijelosti potražite u raskošnom ljetnom izdanju magazina StoryBOOK. Razgovarala Ana Herceg

Ovaj grčki kolač od naranče sočan je i osvježavajući desert za ove tople dane

O uspjehu brenda inspiriranog slow living filozofijom kao istinskom dozom luksuza Ana Herceg razgovarala je s Ivom Bravic Millereau, suosnivačicom i predsjednicom svjetskog wellness brenda RE.VITYL

Čak i prije pandemije koronavirusa u trend se počelo vraćati sporo putovanje. To znači putovati manje, no mudrije birati destinacije i više uživati u procesu, umjesto mahnito pratiti svoje često ambiciozne “to do” liste

Kate Elizabeth Winslet već u jedanaestoj godini počinje studirati dramu na prestižnim institucijama. Formalno obrazovanje napustila je sa šesnaest godina i u potpunosti se posvetila glumi. Do sada je ostvarila preko šezdeset uloga i osvojila niz prestižnih nagrada

Design studio Mireldy na čelu s art direktoricom, dizajnericom i ilustratoricom Imeldom Ramović osvojio je prvo mjesto na prestižnom američkom natjecanju Dieline Awards 2021 Presented by Adobe u kategoriji Beers, Ciders, Hard Seltzer & Malt za dizajn etiketa berlinske craft pivovare Fuerst Wiacek. Dieline Awards jedno je od najvećih dizajnerskih natjecanja koje svake godine dodjeljuje priznanja za najbolju ambalažu na globalnoj razini

Kada bolje razmislim, logično je da novi poslovni potez glazbenika Pharella Williamsa nosi ime sa sintagmom ‘good time’ u sebi. Glazbenik koji je u jednom trenutku dominirao glazbenim ljestvicama hitom Happy sada se bacio u hotelijerske poslovne vode. Otvorio je hotel naziva The Goodtime Hotel u Palm Beachu. No, ono što me je privuklo jest njegovo uređenje; pravi hommage art decou, no na jedan neopterećen, lagan, čak pastelni način

Iako smo treću sezonu gledali prije točno dvije godine, nakon svega par minuta prve epizode, nove, četvrte sezone, kao da smo bezbolno nastavili gdje smo stali 2019., kao da nije prošlo niti tjedan dana od posljednje epizode. Ako ste poklonik serije, nova sezona instantno će vas ‘usisati’. Trenutno je dostupno četiri epizoda za gledanje, dok će sve ostale sljedeće ‘izlaziti’ u tjednom ritmu

Podcasti nisu više nikakva novost, od početka 2000.-ih slušamo i gledamo razne podcaste, vezano uz svakojake teme i sadržaje. No, danas donosimo popis onih zbog kojih ćete često imati upalu trbušnih mišića. Čim ih krenete slušati, izmamit će vam osmijeh (a neki i zadovoljni sarkastični cer!) na lice – smijeh na glas je zagarantiran!

Glavobolju, pad imuniteta, umor, probleme sa snom, koncentracijom ili libidom od sada možete rješavati digitalnim zvučnim tabletama. Njihova posebnost, osim što su izmišljene i kreirane u Hrvatskoj, je ta što im je glavna supstanca zvuk. Sonic Pills možete kupiti online ili u fizičkom obliku, a s njima ćete dobiti kod kojim ćete otključati online zvučno-terapijsku seansu posebno kreiranu za neki problem. Ovaj zanimljiv multimedijalni proizvod osmislila je zvučna terapeutkinja Petra Crnetić, a projekt je već pobrao brojne nagrade diljem svijeta

One koji žive u neiscrpnom obilju teško je dojmiti još većim luksuzom. No umota li ga se u nešto vanzemaljsko, puno će lakše privući i njihovu pozornost. Putovanja u svemir ono je što golica maštu i budi strast najimućnijih ljudi svijeta, a čini se da će uskoro u prostranstvima svemira moći uživati i zavaljeni u luksuznom svemirskom hotelu.

Za sparnih kalifornijskih noći holivudska diva Marilyn Monroe u krevet je išla gola, noseći na sebi samo nekoliko kapi već tada kultnog parfema Chanel 5, a znate li po čemu je mirisao njezin mr. Big, američki predsjednik John F. Kennedy? Tajna šifra glasi: Eight & Bob.Može li se buteljirati ljetni hedonizam?

STORYBOOK, ljeto 2021.

zavirite u aktualni broj

Naše stranice prepune su hedonizma i ekskluzivnih doživljaja. Uživajte, naučili smo ih u posljednje vrijeme cijeniti još više.