Ekskluzivni intervju: Emma Sulkowicz, brendirana tragedijom i kontroverzom

Emma Sulkowicz (#žena #žrtva #umjetnica #aktivistica) je “ona cura koja je godinu dana hodala po Sveučilištu Columbia s madracem nakon što ju je silovao kolega s faksa, a onda ni fakultet ni policija nisu ozbiljno shvatili njezinu prijavu pa je ni procesuirali”. Našoj autorici Ivi Biondić ekskluzivno je ispričala zašto je od osobne tragedije odlučila osmisliti aktivistički performans, a ova tema je bolno aktualna i danas

event 15.01.2021.

Emma je moj prvi i jedini girl crush. Te večeri kad sam je upoznala u Istanbulu prijateljice i ja išle smo taksijem po nju u njezin hotel i njezina biografija putem mi je sumirana kao – to je ona cura koja je godinu dana hodala po Sveučilištu Columbia s madracem nakon što ju je silovao kolega s faksa, a onda ni fakultet ni policija nisu ozbiljno shvatili njezinu prijavu pa je ni procesuirali, pa je onda ona performansom upozorila na dosta raširenu nesankcioniranu praksu silovanja na američkim sveučilištima i postala neka vrsta preteče #metoo pokreta. Sjetila sam se Emme Sulkowicz iz nekih članaka iz New York Timesa i magazina Time i evocirala je kao tough umjetnicu koja svojim umjetničkim radovima nespretno iskreno izaziva, boju kose mijenja poput Clementine (Kate Winslet u “Eternal Sunshine of The Spotless Mind”) i u očima joj je jedan kaos tuge i prkosa. 

Netom što sam u glavi odvrtjela taj foršpan očekivanja, u taksi je ušla prekrasna mlada žena energije mirne poput porculana i tople poput otopljene čokolade. I ja sam instantno obrisala sve medijske dojmove o njoj. I tih dana nismo uopće razgovarale o Emmi akterici slučaja “Kontroverze na Sveučilištu Columbia” iz 2012. godine, Emmi koja je prije nego što je #metoo pokret olakšao, pa onda nažalost učinio i pomodnim otvoreno govoriti o nasilju nad ženama, progovorila o silovanju koje je proživjela s 19 godina kao brucošica na elitnom njujorškom fakultetu. Nismo razgovarale čak ni o Emmi umjetnici koja je preko svojih umjetničkih radova, rođenih iz traume koju je proživjela, hrabro utjelovila umjetničku postavku Tehchinga Hsieha da “sva umjetnost dolazi iz života”.


Upoznala sam tada neku novu Emmu, Emmu koja studira kinesku medicinu, koja se o sebi i drugima već pomalo stručno ili gotovo nagonski brine holistično, Emmu koja je prestala biti umjetnica jer terapeutsko iskustvo umjetnosti za nju više nije bilo zdravo. U tri dana nas četiri prijateljice – žene mješavine turske, španjolske, japanske, hrvatske, kineske, mađarske, poljske i tko zna kakve još krvi, s tri propala i dva zasad uspješna braka, jednim silovanjem i morem muško-ženskih iskustava iz sivih i ružičastih zona – puno smo se smijale, a i plakale na javnim mjestima, razgovarale satima u taksijima i WC-ima, šapćući i vrlo glasno. I tek kada smo se rastale i ja sam došla na aerodrom, poslala sam Emmi poruku – “možemo li, molim te, o traumi koju si proživjela i artu koji je iz nje nastao i još o milijun drugih stvari napraviti intervju za Storybook?” Za nekoliko minuta stigao je odgovor – “Želim ti ispričati toliko toga… Može!”

IZVOR: STORYBOOK

Brendirana tragedijom i kontroverzom

Book: Je li ok da te definiram kao umjetnicu koju je brendirao čin nasilja – silovanje? Na Wikipediji tvoj se slučaj nalazi pod “Kontroverza Sveučilišta Columbia”. Znači li to da si per se i kao osoba brendirana kao kontroverzna?
Da! I da!
Book: Možeš li sebe onda uopće zamisliti kao osobu i umjetnicu da ti se to nije dogodilo?
Iskreno, ne mislim da me oblikovao čin nasilja. Bila sam seksualno napastovana mnogo puta u različitim trenucima u životu i odlučila sam samo tiho prijeći preko toga. Stvarno katalitičko iskustvo bilo je upoznati druge žene koje je napao isti čovjek, što mi je osvijestilo da ako opet ništa ne napravim, on će nastaviti s nasiljem nad drugim studenticama. Otkako sam prestala stvarati umjetnička djela, osjećam kao da sam formalno odvojila sebe od te javne osobe, umjetničkog brenda. I smatram da je to bila vrlo zdrava odluka.

Performans kao postnasilje

Book: Mnogima koji su silovanjima svjedočili samo na filmu silovatelj je najčešće stranac s kapuljačom koji vreba u mraku. Kada su početkom ovog stoljeća istraživanja otkrila da je na američkim kampusima zapravo najčešće riječ o nekome koga žrtva poznaje, to je bila šokantna spoznaja. S obzirom na tvoje iskustvo, jesi li ljuta što o “takvoj praksi” sveučilišta nisu vodila više računa?
Da! Bitno je da ljudi razumiju vrlo precizno o čemu govoriš – kod seksualnog zločina počinitelj najčešće NIJE stranac u noći. I slažem se s tvojom drugom postavkom – da, sveučilišta su davno trebala uložiti više u educiranje sigurnih seksualnih praksi za svoje studente.
Book: Što si osjećala kada bi na kampusu srela čovjeka koji te silovao?
Strah, gađenje, zbunjenost, paniku.
Book: Je li performans “Carry That Weight” nastao kao spontana reakcija ili si o njemu dugo promišljala?
Dugo sam ga osmišljavala. Teško mi je ispričati cijelu priču o tome kako je nastao; to je duga priča, o njoj upravo pišem knjigu i na to pitanje imam u knjizi 50-ak stranica odgovora. Jednostavan odgovor bio bi da sam uvijek mislila da je dobro umjetničko djelo ono koje jasno i efikasno iznosi tvoje emocije. Moja ideja bila je vrlo jasna. Osjećala sam kao da težina onoga što mi se dogodilo ide svagdje sa mnom pa ću napraviti upravo to – nositi nešto teško svuda po kampusu. Detalje rada razrađivala sam mjesecima – gdje kupiti isti model madraca kao onaj na kojem sam silovana, gdje ću spremiti madrac kada izlazim s kampusa…

Posttraumatsko preživljavanje

Book: Čovjek koji te silovao tvrdio je poslije da si ti bila opsesivna bivša ljubavnica koja mu se htjela osvetiti. I u dijelu te priče krije se jedna vrlo važna poruka, a ta je, da iako ti je netko privlačan, imaš mu pravo reći ne. Zašto si mu rekla ne ako si ga željela?
Nije mi se sviđalo što mi je nanosio bol. Gušio me, udario i analno penetrirao i to je bilo vrlo fizički bolno. A ja mogu biti jako zaljubljena u nekoga i dalje ne željeti da me guši, udari i analno penetrira bez moje privole.
Book: Je li ti poslije pomoglo govoriti o tome što se dogodilo? Izraziti to performansom “Carry That Weight”?
Nisam sigurna. Na neki način jest jer smo, kad kažem smo, mislim na sebe i ostale studentice koje je taj čovjek silovao, stvorile internacionalnu svijest o toj temi. Na neki drugi način situaciju je učinilo još gorom jer gotovo više nikada nisam upoznala osobu koja nije htjela sa mnom razgovarati o silovanju. Svaka interakcija s ljudima sada mi je vrlo bremenita pa mi je jako teško živjeti kao “normalna osoba”.
Book: Misliš li da svim žrtvama nasilja pomogne da razgovaraju o onome što se dogodilo?
Svatko tko proživi i preživi neki napad mora ozdraviti na svoj način. Neki će pričati o tome, drugi volontirati pomažući onima koji su se našli u sličnoj situaciji… Svaki je put ispravan.
Book: No neki onda koriste priliku, čak i trend da bi se osvetili pa izmisle nešto što se nije dogodilo, nekad baš zato što se nije dogodilo, drugi iskrive sjećanja… Smatraš li opravdanim da se neki nakon pet, deset godina oglase za napade ili navodne napade jer i sjećanja se lako iskrive?
Moje je iskustvo sljedeće – ja nisam govorila o onome što mi se dogodilo dok nisam srela drugu ženu koju je napao isti čovjek. Onda smo pratile tragove glasina koje smo čule, počele razgovarati s drugim ženama i otkrile da nas je barem šest. I shvatile smo da ako ništa ne kažemo, on će nastaviti povređivati i druge žene. U nekim slučajevima ako kod nasilnika postoji uzorak i oni nastavljaju napadati, smatram da je bitno progovoriti kako bi se spasilo potencijalne nove žrtve.
Book: Taoistička praksa kaže da u svom solarnom pleksusu držimo ljutnju, tugu i strah. Vrlo je uobičajeno i kulturološki determinirano da ih pomiješamo. Tako zapadnjački muškarci pokazuju gotovo isključivo samo ljutnju, zapadnjačke žene kombiniraju ljutnju i tugu, svi većinom strah pakiramo u jednu od druge dvije spomenute emocije… Misliš li da je moguće da sudionici u nekom nejasnom privola vs. silovanje susretu o njemu imaju različite narative uslijed kaosa svojih emocija?
Fantastično si to opisala! Slažem se s tobom da je to moguć scenarij. No zato će i neki koji su u zamci zlostavljačkog odnosa osjećati kao da su zaslužili nasilje i čak pristati na njega, ali onda kasnije shvatiti da su samo bili u nasilničkoj vezi. A, naravno, može se i suprotno dogoditi, netko može misliti u nekom trenutku da ga netko zlostavlja, a kasnije shvatiti da je bila riječ samo o nekoj složenosti emocija. To je vrlo kompleksno, puno je nijansi.

Bol kao okidač umjetničke prakse

Book: Jedna je od tvojih mentorica i Marina Abramović. Kako si je upoznala?
Nakon što se počelo pisati o “Mattress Performance”, kako su to mediji zvali, sjedila sam pokraj nje na jednoj večeri kod jedne feministice i filantropistice. Marina je jako zabavna osoba.
Book: Jesu li te njezina iskustva s boli i kako je ona transformira i koristi u umjetnosti na neki način inspirirala, utjecala na tebe?
“Mattress Performance” stvorila sam prije nego što sam je upoznala. Marina i ja zbondale smo se oko umjetnika Tehchinga Hsieha koji je najviše utjecao na taj moj rad. On bi se u svojim radovima godinu dana posvetio nečemu pa sam pokušala svoj rad modelirati prema njegovima što sam više mogla. Marina je priznala da je on i njezin najdraži umjetnik performansa svih vremena pa je bilo slatko što smo fanovi istog umjetnika.
Book: Jesu li svi tvoji radovi nastali pod utjecajem tog bolnog iskustva? Koji se drugi narativi, utjecaji nalaze u tvojim radovima?
Dva moja rada nakon “Mattress Performance” / “Carry That Weight” bila su utemeljena na reakcijama koje sam dobila nakon tog performansa. Nakon ta tri rada moji su radovi postali raznovrsniji, bavila sam se raznim temama, na primjer ozdravljenjem općenito, kritikom institucija… Smatram da su moja prva tri rada “Carry That Weight”, “Ceci N’est Pas Un Viol” i “Self-Portrait (Performance With Object)” vjerojatno moji najsnažniji radovi. A na to me zapravo Marina upozorila. Na toj večeri koju sam spomenula rekla mi je nešto poput: “Prva tri rada bit će tvoj tronožac, prva tri rada najznačajnija su za karijeru svakog umjetnika!”

#metoo je dobra stvar, ali…

Book: Ovo će možda zvučati kao antipatičan komentar, ali danas je pomodno biti na ovaj ili onaj način uključen u pokrete koji su gotovo militantno feministički i aktivistički pa nekada zanemaruju da postoje optužbe za zlostavljanje koje nisu istinite. Jesi li i ti na neki način svjesna sivih zona tog trenda?
Razumijem o čemu govoriš. Ja se ovako postavljam prema tom trendu i pokretu – smatram da je #metoo pokret važan i dobar. I j*** mu, trebao nam je. A ima i nekih ljudi koji sudjeluju u tom pokretu na način s kojim se ne slažem. Dobra metafora kojom se može definirati razlika jest vožnja automobila. Ima ljudi koji su strašno loši vozači. Oni uništavaju automobile, ozljeđuju ljude i sebe. Što ne znači da je loše voziti auto. Zapravo moramo koristiti automobile i to što ima loših vozača nije razlog da zabranimo vožnju svima. Ukratko – #metoo pokret dobra je stvar, ali ima i ljudi koji u njemu sudjeluju na način koji ni ja ne odobravam.
Book: Naišla sam u Teen Vogueu na tekst u kojem se spominju tweetovi jedne od njegovih urednica koji kažu: “Uopće ne marim za nevine muškarce koji su izgubili posao zbog lažnih optužbi za seksualni napad/zlostavljanje. Žao mi je. Ako ugled nekih nevinih muškaraca mora biti oštećen u procesu ukidanja patrijarhata, to je cijena koju pristajem platiti.” Ja se nimalo ne slažem s takvim stavovima! To je onda samo drugi način zlostavljanja od žena odnosno žrtava, a smatram da se zlostavljanje ne može riješiti zlostavljanjem. Što ti misliš o tome?
Razumijem te. Ni ja ne podržavam da nevini stradaju, izgube poslove…
Book: Svidjelo mi se kako je Dakota Johnson u svom podcastu “The Left Ear” dala priliku žrtvama da ispričaju svoje priče poručivši im time da ih želi saslušati, a ne govoriti u njihovo ime. Smatraš li da svi koji vokaliziraju #metoo teme, posebno “profesionalni aktivisti”, rade to iz pravih razloga?
Razumijem tvoju brigu zbog onih koji su u ovom kontekstu oportunisti, ali mogu samo govoriti o tome kako bih se ja ponašala, a ne kako mislim da bi se drugi trebali ponašati. Ne sudjelujem u aktivističkim projektima u kojima moje iskustvo nije relevantno. Bilo bi jako čudno zauzimati medijski prostor kad postoje ljudi koji imaju direktan odnos prema temi pa bi bilo bolje da oni govore o tome. No opet, ne smatram se osobom koja bi trebala kritizirati te procjenjivati druge i njihovo ponašanje. Teško mi je kritizirati ponašanje drugih kad trebam još toliko naučiti i izgraditi sama sebe. No takve ljude koji zauzimaju medijski prostor i vrijeme radi vlastitih interesa treba tretirati kao izolirane incidente i ne davati im pozornost.
Book: Kod tebe me privukla tvoja toplina, velik osmijeh i potpuno povjerenje prema ljudima. Nisam to očekivala od osobe s tvojim iskustvom. Jednom sam na nekom filmskom festivalu upoznala trojicu Arapa koje su tri godine mučili u Guantanamu prije nego što su američke vlasti shvatile da oni zaista nisu teroristi. O njima je snimljen dokumentarni film i na Q&A-u nakon filma netko ih je pitao kako to da nisu ljuti. Kako to da ti ne hodaš po svijetu ljuta? Divim se tvojoj energiji, kao da si utjelovila oprost i povjerenje bez obzira na svoj izazovan životni put.
To je zaista divan komentar, Iva! Uvijek sam imala problem izraziti ljutnju. Ljutnja nije dio mog DNK. Ja ljutnju izbacim van preko svoje umjetnosti (smijeh). Bilo je dijelova mog života kad sam bila zaista teško traumatizirana i depresivna. U zadnje vrijeme radim puno na sebi kako bih održala trenutačnu homeostazu i sretna sam što više nisam zaglavljena u mraku.

Autor: Iva Biondić

Fotografije: Profimedia, StoryBOOK

Autentičan.
Provokativan.
Priča za sebe.

StoryBOOK je suvremen lifestyle brend kreiran za bijeg u svijet fantazije, glamura i dekadencije. Voli HEDONIZAM i AKTIVIZAM. Sve što zovemo umijećem življenja na Storybookov način.

Bivša kreativna direktorica brenda Celine, Phoebe Philo vraća se u industriju i to s vlastitim modnim brendom. Kako je najavio portal Business of Fashion, Philo će sljedeće godine predstaviti prvu kolekciju još neimenovanog brenda čije vlasništvo dizajnerica dijeli s grupacijom LVMH

S novim ljetnim izdanjem slavimo KULTURU HEDONIZMA I DOKOLIČARENJA. Digitalne nomade, tajne uvale i chefove na jahtama, imamo fetiš na torbe, istražujemo prikrivene identitete čija nas djela uzbuđuju, umjetnike, individualce… i donosimo ekskluzivne doživljaje – NEW YORK, PARIZ, UK i FRANCUSKA POLINEZIJA dali su posebnu nijansu i impuls ljeta stranicama našeg novog broja. Uživajte!

Ikea u kolovozu otvara svoju novu trgovinu u Beču, no to ne bi bilo ništa posebno da u pitanju nije jedan poprilično progresivan način promišljanja konzumerizma, urbanizma i arhitekture

Uzgoj biljaka i vrtlarenje, zahvaljujući lockdownu, postao je jako trendi hobi. Nemogućnost putovanja na egzotične destinacije posebno je cijenu podigla egzotičnim ukrasima, naročito biljkama. Kod nas je prilično teško nabaviti neuobičajene biljke, a njihovo naručivanje iz inozemstva nije siguran način jer dostava često traje predugo za živu biljku. No od nedavno ni to nije problem jer online trgovina Džungla Plants prodaje i sigurno dostavlja zanimljiv izbor egzotičnih biljaka i sve ono što je potrebno za njihov uspješan uzgoj

Kaubojske ili biker boots možda nisu za plažu, ali u ljetnoj varijanti izgledaju odlično u paru s kratkim jeans hlačicama, minicama, ali i lepršavim haljinama u boho stilu, kao zanimljiv večernji element

Ako ste do sada zbog nesnosnih gužvi zaobilazili Veneciju, ove sezone imate jedinstvenu priliku za proučavanje raskošnih palača podignutih na pješčanom i nesigurnom tlu, na rešetki satkanoj od balvana i drvenih stupova koji postepeno tonu u lagunu. Dakle, amblemska mjesta koja su zbog gužve najčešće nepodnošljiva, ove godine skoro da zjape prazna. Bizantska arhitektura Bazilike svetog Marka, Trga svetog Marka, gotika Duždeve palače, Bazilika svete Marije od Zdravlja, gondole u Canalu Grande ove godine se čine kao raskošna kulisa za neki romantični film, koji tek treba snimiti

Ako vas većina moderne umjetnosti ne oduševljava i često se pitate što ljudi vide u tri šare na platnu, te pritom konstatirate kako ipak želite vidjeti “vještinu”, tada vas trebamo uvjeriti da postoji mnogo suvremenih autora koji bi vas upravo vještinom mogli razoružati

Postoje oni neki posebni komadi koji brišu obrise stilova i sezona, ovo je naš izbor

Više od stoljeća čvrsto utkan u američku gastro tradiciju kao najomiljeniji sendvič neformalnih okupljanja i obiteljskih roštilja, hamburger je s vremenom postao i nedjeljiva asocijacija za fast food restorane. Ovaj ukusni sendvič po završetku Drugog svjetskog rata otisnuo se na uspješan kulinarski pohod svijetom kojim i danas vlada u bezbroj varijanti. U novije vrijeme, gurmanskim inačicama uvrstio se i u „haute cuisine“

Nove generacije žele slobodu punog spektra izražavanja vlastitog identiteta i nipošto ne pristaju na to da ih se smješta u kućice ili ladice pa ni kad je riječ o rodnom identitetu. Istraživanja su pokazala da oko 50 posto milenijalaca smatra da je rod pitanje koje se može definirati – spektrom. Činjenica je da su otkad je svijeta novi naraštaji donosili svjetonazore kakvih se njihovi roditelji najčešće nisu mogli ni domisliti, stoga i na ovaj “trend” možemo gledati kao na svojevrstan simptom zdravlja društva, otkriva Vedrana Sunko

Studio iz Kopenhagena osmislio je mjesto iz mašte koje “nadilazi vrijeme, prostor i limite realnosti i gdje se prošlost, sadašnjost i budućnost stapaju u digitalnom scenariju”, opustite se, odlutajte, a neke elemente iz interijera možete i kupiti te tako djelić imaginarnog hotela ponijeti u vlastiti dom

Fotograf iz Bruxellesa već pet godina krstari svijetom pronalazeći i snimajući najzanimljivija mjesta za život, od nebodera do izoliranih skrovišta, a proputovao je preko 20 zemalja na šest kontinenata. Osim zanimljivih lokacija, fotografirao je i nekoliko osebujnih i ultranaprednih nebodera. Otkrijte svoje tajno virtualno, a jednom možda i stvarno, mjesto za bijeg

Magazin StoryBOOK oduvijek je bio ozbiljno uronjen u kulturu, posebno u popkulturne sadržaje koji su i nama i našim čitateljima služili kao mjesto za bijeg u neku ljepšu i uzbudljiviju stvarnost. Ovo ljeto vas, kroz rubriku Kul-tura, na web stranici storybook.story.hr vodimo u najposebniju turu kroz kulturna događanja koja uključuju sve one opuštajuće doživljaje s elementima – SLUŠAJ, GLEDAJ i UŽIVAJ

Kad je ove godine objavila pjesmu “Nešto sam ti htjela reći”, Sabina Herman, u glazbenim krugovima poznata kao Queen of Sabe, novim spotom zaintrigirala je i mnoge ljubitelje prirode i putovanja. Nestvarni pejzaži koji oduzimaju dah pripadaju veličanstvenoj zemlji vatre, leda i vilenjaka – Islandu – u koju se ova talentirana glazbenica zaljubila već pri prvom od ukupno tri susreta

Alessandro Michele reinterpretirao je kodove Guccija na neki sebi svojstven način. Za talijansku modnu kuću bila je to nova renesansa, a brend je u stotu obljetnicu ušao kao jedna od najvažnijih modnih adresa današnjice. Evo kako je sve počelo još te davne 1921. godine u Firenci, kada je Guccio Gucci otvorio malenu trgovinu s kožnatim modnim dodacima

Nakon završene glumačke akademije u Zagrebu Marija je ostvarila zapažene uloge, bila je i stalna članica ansambla HNK Ivan pl. Zajc, no zbog jasne vizije što zapravo želi napustila je tu sigurnost i otisnula se u životnu pustolovinu. Ovu zanimljivu životnu priču u cijelosti potražite u raskošnom ljetnom izdanju magazina StoryBOOK. Razgovarala Ana Herceg

Ovaj grčki kolač od naranče sočan je i osvježavajući desert za ove tople dane

O uspjehu brenda inspiriranog slow living filozofijom kao istinskom dozom luksuza Ana Herceg razgovarala je s Ivom Bravic Millereau, suosnivačicom i predsjednicom svjetskog wellness brenda RE.VITYL

Čak i prije pandemije koronavirusa u trend se počelo vraćati sporo putovanje. To znači putovati manje, no mudrije birati destinacije i više uživati u procesu, umjesto mahnito pratiti svoje često ambiciozne “to do” liste

Kate Elizabeth Winslet već u jedanaestoj godini počinje studirati dramu na prestižnim institucijama. Formalno obrazovanje napustila je sa šesnaest godina i u potpunosti se posvetila glumi. Do sada je ostvarila preko šezdeset uloga i osvojila niz prestižnih nagrada

Design studio Mireldy na čelu s art direktoricom, dizajnericom i ilustratoricom Imeldom Ramović osvojio je prvo mjesto na prestižnom američkom natjecanju Dieline Awards 2021 Presented by Adobe u kategoriji Beers, Ciders, Hard Seltzer & Malt za dizajn etiketa berlinske craft pivovare Fuerst Wiacek. Dieline Awards jedno je od najvećih dizajnerskih natjecanja koje svake godine dodjeljuje priznanja za najbolju ambalažu na globalnoj razini

Kada bolje razmislim, logično je da novi poslovni potez glazbenika Pharella Williamsa nosi ime sa sintagmom ‘good time’ u sebi. Glazbenik koji je u jednom trenutku dominirao glazbenim ljestvicama hitom Happy sada se bacio u hotelijerske poslovne vode. Otvorio je hotel naziva The Goodtime Hotel u Palm Beachu. No, ono što me je privuklo jest njegovo uređenje; pravi hommage art decou, no na jedan neopterećen, lagan, čak pastelni način

Iako smo treću sezonu gledali prije točno dvije godine, nakon svega par minuta prve epizode, nove, četvrte sezone, kao da smo bezbolno nastavili gdje smo stali 2019., kao da nije prošlo niti tjedan dana od posljednje epizode. Ako ste poklonik serije, nova sezona instantno će vas ‘usisati’. Trenutno je dostupno četiri epizoda za gledanje, dok će sve ostale sljedeće ‘izlaziti’ u tjednom ritmu

Podcasti nisu više nikakva novost, od početka 2000.-ih slušamo i gledamo razne podcaste, vezano uz svakojake teme i sadržaje. No, danas donosimo popis onih zbog kojih ćete često imati upalu trbušnih mišića. Čim ih krenete slušati, izmamit će vam osmijeh (a neki i zadovoljni sarkastični cer!) na lice – smijeh na glas je zagarantiran!

Glavobolju, pad imuniteta, umor, probleme sa snom, koncentracijom ili libidom od sada možete rješavati digitalnim zvučnim tabletama. Njihova posebnost, osim što su izmišljene i kreirane u Hrvatskoj, je ta što im je glavna supstanca zvuk. Sonic Pills možete kupiti online ili u fizičkom obliku, a s njima ćete dobiti kod kojim ćete otključati online zvučno-terapijsku seansu posebno kreiranu za neki problem. Ovaj zanimljiv multimedijalni proizvod osmislila je zvučna terapeutkinja Petra Crnetić, a projekt je već pobrao brojne nagrade diljem svijeta

One koji žive u neiscrpnom obilju teško je dojmiti još većim luksuzom. No umota li ga se u nešto vanzemaljsko, puno će lakše privući i njihovu pozornost. Putovanja u svemir ono je što golica maštu i budi strast najimućnijih ljudi svijeta, a čini se da će uskoro u prostranstvima svemira moći uživati i zavaljeni u luksuznom svemirskom hotelu.

Za sparnih kalifornijskih noći holivudska diva Marilyn Monroe u krevet je išla gola, noseći na sebi samo nekoliko kapi već tada kultnog parfema Chanel 5, a znate li po čemu je mirisao njezin mr. Big, američki predsjednik John F. Kennedy? Tajna šifra glasi: Eight & Bob.Može li se buteljirati ljetni hedonizam?

STORYBOOK, ljeto 2021.

zavirite u aktualni broj

Naše stranice prepune su hedonizma i ekskluzivnih doživljaja. Uživajte, naučili smo ih u posljednje vrijeme cijeniti još više.