Dalibor Jakus o knjizi ‘Kraljev gambit’: ‘On znači otvaranje muškarca prema svijetu koji ne trpi autoritativnost, toksičnost, arhetipove.’

‘Kraljev gambit’ je knjiga kratkih priča. Našu autoricu je zanimalo kako izgleda proces stapanja prekrasnih vizuala, divnog zvuka, finog dodira, a na momente su se (po)javili i neodoljivi okusi i mirisi, u čudesnu zbirku. Zanimalo ju je kako izgleda proces objedinjavanja svih tih čula na papir kod Dalibora Jakusa

event 19.07.2021.

Prije nešto više od tjedan dana održala se druga (!) promocija knjige ‘Kraljev gambit’ autora Dalibora Jakusa. Tko je ikada radio u medijima i u kulturi, pratio festivale (posebno one filmske) kao autor, novinar ili čak radio na njima, jako dobro zna ime ‘Dalibor Jakus’. To je ime koje u inbox e-mailova i ostalih komunikacijskih kanala donosi najnovije vijesti o najzanimljivijim dijelovima programa festivala, filmovima, razgovore s autorima i komunikacijska spona je između autora i publike. No, taj profesionalac u svom radu i djelovanju donosi još nešto; razumijevanje estetike te tankoćutan pristup umjetničkom sadržaju.

Upravo zato me je iznimno obradovala vijest u inboxu koju ovog puta nije slao Dalibor Jakus, već je to bila vijest o autoru Daliboru Jakusu; da je napisao zbirku priča i poziv na predstavljanje njegove dvojezične knjige bogato opremljene fotografijama i ilustracijama. Osoba koja umjetničkoj materiji pristupa s tolikim razumijevanjem i senzibilnošću morala je napisati visoko estetizirano djelo. Još sam naziv; ‘Kraljev gambit’ dao je naslutiti da se radi o nečemu takvom.

Knjiga je ispunila očekivanja. U rukama sam imala prekrasan pogled, divan zvuk, fin dodir, a na momente su se javili neodoljivi okusi i mirisi. Zanimalo me kako je nastala knjiga, kako izgleda proces objedinjavanja čula na papir kod Dalibora Jakusa. Evo što mi je kazao:

‘Kraljev gambit’ je knjiga kratkih priča, no prije sam ju doživjela kao zbirku dnevničkih zapisa? Vodiš li neku vrstu dnevnika? I, izgleda li on – tako?

Priče sam pisao različitim stilom, ali sam se poigravao sa strukturom i žanrom. Većinom su pisane u formi kratke priče, no neke su od priča zbog teme ili inspiracije zahtijevale drukčiji pristup. Pribjegao sam i ostalim formama, tako da se u zbirci mogu pročitati dnevnički zapisi, kratki eseji i poezija pisana u prozi. Budući da pišem spontanu književnost, ne kalkuliram s formom. Glavna mi je preokupacija okidač za pisanja, a meni su to životne situacije, odnosi s ljudima, emocije, stanja.

Dnevnike sam pisao u tinejdžerskoj dobi kad je bio popularan ‘Dnevnik Adriana Molea’, međutim nisam uspijevao održati disciplinu pisanja. Započeo bih i vrlo brzo odustao. Bio sam zanesen idejom da moram pisati svaki dan. Na dnevnike sam gledao i pomalo romantičarski, kao prostor u kojem se zapisuju tajne. No, riječ je o formi koja je poput današnjih TV serija – štiva u nastavcima, s glavnim i sporednim likovima te s radnjom koja je pomalo queer.

Pokušao sam se vratiti pisanju dnevnika i u zrelijoj dobi, no bilo je to više mučenje nego pisanje. I tako sve do pojave bloga. Blog dnevnik se, za razliku od ukoričenog, ne skriva od tuđe pažnje ili drži u ladici pod ključem. Omogućuje editiranje sadržaja, postavljanje fotografija i nalik je kreiranju časopisa. Uz to, ima i prostor za komentiranje, a takva dvosmjerna komunikacija više odgovara mom karakteru.

E, sad netko može postaviti pitanje je li dnevnik objavljen na blogu intiman i hoće li autor s vremenom pasti u zamku interesa čitatelja? U tom smislu ‘Kraljev gambit’ nema ništa od bloga, jer sam priče pisao bez predumišljaja, ali zato ima nešto od dnevnika – jer je vizualno tako opremljen.

Ne nalazimo često na policama knjižara i knjižnica knjige ovakve tematike i ovakvog sadržaja? Kako si uopće došao na ideju za takvu knjigu? Što je utjecalo na njezin nastanak?

Kako mi je rekao Izdavač, jedan od brojnih razloga zbog čega su objavili ‘Kraljev gambit’ bio je taj što je rijetkost na policama knjižara naći sličnu knjigu. Kad smo krenuli u izradu nisam imao uzorak kojim sam se vodio. Ne volim kopirati, a još manje podilaziti. Bilo mi je važno da knjiga bude dvojezična i da se time stvori recepcija kod domaće i strane čitateljske publike. A, u trenutku kad smo pričama pridružili fotografije i ilustracije, koje sam imao od ranije, znao sam da će prisutnost tog napisanog i vizualnog knjigu učiniti raskošnom.

Autori fotografija i ilustracija, kao i osobe koje su prikazane na njima, su često bili prisutni na mom blogu i želio sam svojim pričama podariti nešto i od njihove kreativnosti. Ujedno pokazati slojeve muške kreativnosti u novom dobu – fluidne, nebinarne, intimne.

U pisanju sam najviše bio pod utjecajem logike beat generacije, pisanja bez pravila i bez kočnica. Ne mogu reći da su mi Jack Kerouac, Allen Ginsberg ili William Burroughs uzori, ali je njihova književnost snažno oblikovala moja promišljanja i stavove. Klonim se stereotipa i ustaljenih obrazaca, a intrigira me percepcija muške emocije i seksualnosti u politiziranom okruženju poput našeg.

U nekoliko navrata si kazao da je knjiga nastala kao logičan slijed na tvoje pisanje bloga, prisjetimo se; ‘Drugi par gaća’… Mislim da ima nešto preko godine da nisam pročitala tvoj blog zapis/objavu… Hoćeš li se vratiti blogu kao spisateljskoj formi? Ili su ga u potpunosti zamijenile korice i papiri knjige?

Ma, blog je kao platforma stvar prošlost. Mislim da živimo u formatima u kojima se život bilježi unutar zadanih kvadrata društvenih mreža. Čini mi se da smo zbog toga u stalnom sukobu između autentičnog i frejmanog. Autentičnosti se do nedavno pripisivalo obilježje egoizma, ali zato volim nove generacije mladih ljudi koji se ne daju ukalupiti. Nažalost, balast utjecaja novih medija, kojima se i sam teško odupirem, učinio je da su riječi postale suvišne. Visoka estetiziranost je postala matriks naših odnosa i zato ne čudi da je vizualno konstantan predmet razgovora. Kažu da jedna fotografija može zamijeniti 60 000 riječi i tko bi onda imao potrebu pisati?!

Slike, scene i prizore koje opisuju priče u knjiži su visoko estetizirane. Kao da se opisuju najdragocjeniji, najljepši, najveći trenuci i emocije. I iako se moram izražavati u superlativima kada ih želim predočiti nekome drugome, istovremeno se radi i o jako decentnim, minimalnim i elegantnim potezima u pisanju. Postigao si jedan jako, jako fini balans u izražavanju, da ono superlativno izraziš s minimalnim. Ne bih se složila da će knjiga probuditi u čitatelju_ici Oscara Wildea, kako piše na koricama, prije bih rekla da bi u čitatelju_ici probudila Paola Sorrentina. Tako sam ja doživjela, ‘vidjela’ tvoje priče… Mogu ih zamisliti kao scene, isječke njegovih filmova. Kako su drugi doživjeli knjigu, s estetske strane? Jesu li ti javili kakve povratne opaske, feedback?

Blog sam volio jer je bio platforma za nezavisne, i mnogi su ga novinari u svijetu koristili kako bi iznijeli priče o kojima se nije govorilo. I meni je bio ispušni ventil, no mislim da sam s tom formom završio. Ipak, spadam u staru školu jer i dalje skiciram misli olovkom u bilježnice koje uvijek nosim sa sobom bez obzira gdje idem.

Hvala ti za feedback… eto, takva su suptilna opažanja ‘mojo’ za pisanje.

Emocije ili trenuci koji su mu se urezali pod kožu i o kojima pišem svakako nisu obična stanja koje tretiram kao vožnju u jednom smjeru. Kad o takvim stanjima govorim ljudima, pretpostavljam da kao i drugi pomalo nadograđujem i ukrašavam, i neću namjerno reći pretjerujem. Trudim se vjerno prikazati vlastite dojmove.

U pisanju pretjerivanje bez mašte većinom smeta. Storytelling je dio mog svakodnevnog PR posla, a kako radim za projekte vezane uz animaciju, film i kazalište, uistinu razmišljam i pišem filmski.

Oscar Wilde koji je naveden na koricama knjige je izvučen iz predgovora Nenada Korkuta, koji u dendijevskom stilu htio naglasiti kako je za čitanje Kraljevog gambitqa važno uključiti sva osjetila. Identičan komentar sam dobio i od prevoditeljice knjige Ivane Ostojčić što mi je bilo posebno drago jer sam se s njom u startu dogovorio da kod prevođenja ostane u potpunosti lišena mojih komentara ili viđenja teksta na engleskom jeziku. Mislim da je Ivana prijevodom mojim pričama podarila liniju ljepote jednoga Sorrentinija.

Spadaš u jednu od posljednjih generacija koje su odrasle pišući; leksikoni, dnevnici, spomenari dio su tvog, našeg djetinjstva i ranije mladosti. Čitalo se isključivo s papira, što novinskog, magazinskog, knjižnog. Poremećaj pozornosti nije bio toliko čest kao kod današnje djece i mladih. Nismo bili bombardirani s informacijama prilikom odrastanja. Koliko je to utjecalo na tebe i tvoje pisanje? Iako se radi o kratkim pričama, ulovila sam se da sam često nakon neke rečenice stala i razmišljala o njoj. Uzela sam si vremena shvatiti ju, zamisliti ju i promisliti ju. Jesi li ih ti tako i pisao?

Zvučat će kao floskula, ali čitanjem gradimo našu osobnost. S knjigom ulazimo u pustolovine i otkrivamo da nemoguće iznenada postaje moguće. Slažem se da smo bombardirani informacijama, servisnim i medijskim. Nije dovoljno primiti informaciju, od nas se traži reakcija. To utječe na pozornost, a kod klinaca je to očitije jer su izloženi različitim mrežama i grupama. Unatoč novim tehnologijama nisam se prilagodio svemu. Ne koristim naprimjer e-čitače. Obožavam miris knjige i mislim da je on svojevrsni kolačić Madeleines moje generacije.

Čitanje me svakako potaknulo na pisanje. Bilo bi nestvarno da je drukčije. I ne samo da smo nekoć ispunjavali leksikone, pisali smo pisma, razglednice, ljubavne pjesme, stripove. Sjećam se da sam prijatelje nagovorio da napravimo časopis samo za našu ulicu. Iz današnje perspektive je to suludo?

Knjigu sam pisao u određenom vremenu, i naravno da sam tijekom pisanja zastajao i razmišljao jesam li pogodio stanje u kojem pišem. Nemam potrebu ispravljati, većinom izbacujem dijelove iz teksta zato što mi se čine suvišnim. Priče koje sam pisao kao poeziju u prozi tražile su više, očekivao sam više sebe u njima.

Koliko su ti fotografije i ilustracije u knjizi važne, bitne? Koliko ti je vizualno bitno, uz ono pisano?

U mojoj je obitelji fotoaparat bio i sredstvo izražavanja i alat za preživljavanje. Moja mama je fotografkinja i uz nju sam pomalo savladao neke majstorije zanata. Dugo se bavila analognom fotografijom i gledanje stvarnosti kroz okular stvarno djeluje na pronicljivost – fotografiranje te nauči kako pojačati osjetila, reagirati brzo, ali diskretno, sagledati različite perspektive. Izrazito poštujem tu profesiju i ljude koji se bave umjetničkom fotografijom. U većini slučajeva su to vrlo samozatajni ljudi koji pažnju posvećuju drugome.

Meni su fotografije sjećanja, dokumenti, crtice iz života. Mobitel mi je pun fotografija i zbog njih sam stalno u nedostatku memorije. Zbog fotografija rado koristim Instagram, a tamo samo upoznao i mnogobrojne umjetnike čiji su radovi objavljeni u knjizi.

Možda je preopćenito, ali me stvarno zanima… Zašto si napisao baš ovakvu knjigu? Zašto taj sadržaj, ta forma, kombinacija s fotografijama i ilustracijama? I zašto naziv ‘Kraljev gambit’?

Jedna od priča u knjizi se zove ‘Kraljev gambit’, a nastala je u vrijeme kad se na javnoj televiziji prikazivao talk show Elizabete Gojan ‘Damin gambit’. Uživao sam ju gledati jer to je onaj tip razgovornih emisija u kojima lako prepoznajte život. Emisija je bila posvećen ženama, ali je bila više od kronološkog pregleda njihovog profesionalnog i životnog puta – bio je to testament vremena i položaja žena u društvu. Iz emisije se jasno dalo zaključiti koliko je ženama nepravedno uskraćeno i koliko su puno više trebale dati od sebe da bi dosegle točku koja je muškarcima ustupljena ‘po defaultu’.

Budući da se u knjizi bavim među ostalim i pojmom novog maskuliniteta, a to je ujedno tema mog završnog rada na poslijediplomskom studiju Odnosa s javnošću, naziv ‘Kraljev gambit’ je došao prirodno. On znači otvaranje muškarca prema svijetu koji ne trpi autoritativnost, toksičnost, arhetipove. Kraljev gambit je potez oslobođenja od normi.

Tekst: Tena Razumović Žmara

Fotografije: Sanjin Kaštelan (portreti), Samir Cerić Kovačević (s promocije knjige)

Autentičan.
Provokativan.
Priča za sebe.

StoryBOOK je suvremen lifestyle brend kreiran za bijeg u svijet fantazije, glamura i dekadencije. Voli HEDONIZAM i AKTIVIZAM. Sve što zovemo umijećem življenja na Storybookov način.

Kaubojske ili biker boots možda nisu za plažu, ali u ljetnoj varijanti izgledaju odlično u paru s kratkim jeans hlačicama, minicama, ali i lepršavim haljinama u boho stilu, kao zanimljiv večernji element

S novim ljetnim izdanjem slavimo KULTURU HEDONIZMA I DOKOLIČARENJA. Digitalne nomade, tajne uvale i chefove na jahtama, imamo fetiš na torbe, istražujemo prikrivene identitete čija nas djela uzbuđuju, umjetnike, individualce… i donosimo ekskluzivne doživljaje – NEW YORK, PARIZ, UK i FRANCUSKA POLINEZIJA dali su posebnu nijansu i impuls ljeta stranicama našeg novog broja. Uživajte!

Ako ste do sada zbog nesnosnih gužvi zaobilazili Veneciju, ove sezone imate jedinstvenu priliku za proučavanje raskošnih palača podignutih na pješčanom i nesigurnom tlu, na rešetki satkanoj od balvana i drvenih stupova koji postepeno tonu u lagunu. Dakle, amblemska mjesta koja su zbog gužve najčešće nepodnošljiva, ove godine skoro da zjape prazna. Bizantska arhitektura Bazilike svetog Marka, Trga svetog Marka, gotika Duždeve palače, Bazilika svete Marije od Zdravlja, gondole u Canalu Grande ove godine se čine kao raskošna kulisa za neki romantični film, koji tek treba snimiti

Ako vas većina moderne umjetnosti ne oduševljava i često se pitate što ljudi vide u tri šare na platnu, te pritom konstatirate kako ipak želite vidjeti “vještinu”, tada vas trebamo uvjeriti da postoji mnogo suvremenih autora koji bi vas upravo vještinom mogli razoružati

Postoje oni neki posebni komadi koji brišu obrise stilova i sezona, ovo je naš izbor

Više od stoljeća čvrsto utkan u američku gastro tradiciju kao najomiljeniji sendvič neformalnih okupljanja i obiteljskih roštilja, hamburger je s vremenom postao i nedjeljiva asocijacija za fast food restorane. Ovaj ukusni sendvič po završetku Drugog svjetskog rata otisnuo se na uspješan kulinarski pohod svijetom kojim i danas vlada u bezbroj varijanti. U novije vrijeme, gurmanskim inačicama uvrstio se i u „haute cuisine“

Nove generacije žele slobodu punog spektra izražavanja vlastitog identiteta i nipošto ne pristaju na to da ih se smješta u kućice ili ladice pa ni kad je riječ o rodnom identitetu. Istraživanja su pokazala da oko 50 posto milenijalaca smatra da je rod pitanje koje se može definirati – spektrom. Činjenica je da su otkad je svijeta novi naraštaji donosili svjetonazore kakvih se njihovi roditelji najčešće nisu mogli ni domisliti, stoga i na ovaj “trend” možemo gledati kao na svojevrstan simptom zdravlja društva, otkriva Vedrana Sunko

Studio iz Kopenhagena osmislio je mjesto iz mašte koje “nadilazi vrijeme, prostor i limite realnosti i gdje se prošlost, sadašnjost i budućnost stapaju u digitalnom scenariju”, opustite se, odlutajte, a neke elemente iz interijera možete i kupiti te tako djelić imaginarnog hotela ponijeti u vlastiti dom

Fotograf iz Bruxellesa već pet godina krstari svijetom pronalazeći i snimajući najzanimljivija mjesta za život, od nebodera do izoliranih skrovišta, a proputovao je preko 20 zemalja na šest kontinenata. Osim zanimljivih lokacija, fotografirao je i nekoliko osebujnih i ultranaprednih nebodera. Otkrijte svoje tajno virtualno, a jednom možda i stvarno, mjesto za bijeg

Magazin StoryBOOK oduvijek je bio ozbiljno uronjen u kulturu, posebno u popkulturne sadržaje koji su i nama i našim čitateljima služili kao mjesto za bijeg u neku ljepšu i uzbudljiviju stvarnost. Ovo ljeto vas, kroz rubriku Kul-tura, na web stranici storybook.story.hr vodimo u najposebniju turu kroz kulturna događanja koja uključuju sve one opuštajuće doživljaje s elementima – SLUŠAJ, GLEDAJ i UŽIVAJ

Kad je ove godine objavila pjesmu “Nešto sam ti htjela reći”, Sabina Herman, u glazbenim krugovima poznata kao Queen of Sabe, novim spotom zaintrigirala je i mnoge ljubitelje prirode i putovanja. Nestvarni pejzaži koji oduzimaju dah pripadaju veličanstvenoj zemlji vatre, leda i vilenjaka – Islandu – u koju se ova talentirana glazbenica zaljubila već pri prvom od ukupno tri susreta

Alessandro Michele reinterpretirao je kodove Guccija na neki sebi svojstven način. Za talijansku modnu kuću bila je to nova renesansa, a brend je u stotu obljetnicu ušao kao jedna od najvažnijih modnih adresa današnjice. Evo kako je sve počelo još te davne 1921. godine u Firenci, kada je Guccio Gucci otvorio malenu trgovinu s kožnatim modnim dodacima

Nakon završene glumačke akademije u Zagrebu Marija je ostvarila zapažene uloge, bila je i stalna članica ansambla HNK Ivan pl. Zajc, no zbog jasne vizije što zapravo želi napustila je tu sigurnost i otisnula se u životnu pustolovinu. Ovu zanimljivu životnu priču u cijelosti potražite u raskošnom ljetnom izdanju magazina StoryBOOK. Razgovarala Ana Herceg

Ovaj grčki kolač od naranče sočan je i osvježavajući desert za ove tople dane

O uspjehu brenda inspiriranog slow living filozofijom kao istinskom dozom luksuza Ana Herceg razgovarala je s Ivom Bravic Millereau, suosnivačicom i predsjednicom svjetskog wellness brenda RE.VITYL

Čak i prije pandemije koronavirusa u trend se počelo vraćati sporo putovanje. To znači putovati manje, no mudrije birati destinacije i više uživati u procesu, umjesto mahnito pratiti svoje često ambiciozne “to do” liste

Kate Elizabeth Winslet već u jedanaestoj godini počinje studirati dramu na prestižnim institucijama. Formalno obrazovanje napustila je sa šesnaest godina i u potpunosti se posvetila glumi. Do sada je ostvarila preko šezdeset uloga i osvojila niz prestižnih nagrada

Design studio Mireldy na čelu s art direktoricom, dizajnericom i ilustratoricom Imeldom Ramović osvojio je prvo mjesto na prestižnom američkom natjecanju Dieline Awards 2021 Presented by Adobe u kategoriji Beers, Ciders, Hard Seltzer & Malt za dizajn etiketa berlinske craft pivovare Fuerst Wiacek. Dieline Awards jedno je od najvećih dizajnerskih natjecanja koje svake godine dodjeljuje priznanja za najbolju ambalažu na globalnoj razini

Kada bolje razmislim, logično je da novi poslovni potez glazbenika Pharella Williamsa nosi ime sa sintagmom ‘good time’ u sebi. Glazbenik koji je u jednom trenutku dominirao glazbenim ljestvicama hitom Happy sada se bacio u hotelijerske poslovne vode. Otvorio je hotel naziva The Goodtime Hotel u Palm Beachu. No, ono što me je privuklo jest njegovo uređenje; pravi hommage art decou, no na jedan neopterećen, lagan, čak pastelni način

Iako smo treću sezonu gledali prije točno dvije godine, nakon svega par minuta prve epizode, nove, četvrte sezone, kao da smo bezbolno nastavili gdje smo stali 2019., kao da nije prošlo niti tjedan dana od posljednje epizode. Ako ste poklonik serije, nova sezona instantno će vas ‘usisati’. Trenutno je dostupno četiri epizoda za gledanje, dok će sve ostale sljedeće ‘izlaziti’ u tjednom ritmu

Podcasti nisu više nikakva novost, od početka 2000.-ih slušamo i gledamo razne podcaste, vezano uz svakojake teme i sadržaje. No, danas donosimo popis onih zbog kojih ćete često imati upalu trbušnih mišića. Čim ih krenete slušati, izmamit će vam osmijeh (a neki i zadovoljni sarkastični cer!) na lice – smijeh na glas je zagarantiran!

Glavobolju, pad imuniteta, umor, probleme sa snom, koncentracijom ili libidom od sada možete rješavati digitalnim zvučnim tabletama. Njihova posebnost, osim što su izmišljene i kreirane u Hrvatskoj, je ta što im je glavna supstanca zvuk. Sonic Pills možete kupiti online ili u fizičkom obliku, a s njima ćete dobiti kod kojim ćete otključati online zvučno-terapijsku seansu posebno kreiranu za neki problem. Ovaj zanimljiv multimedijalni proizvod osmislila je zvučna terapeutkinja Petra Crnetić, a projekt je već pobrao brojne nagrade diljem svijeta

One koji žive u neiscrpnom obilju teško je dojmiti još većim luksuzom. No umota li ga se u nešto vanzemaljsko, puno će lakše privući i njihovu pozornost. Putovanja u svemir ono je što golica maštu i budi strast najimućnijih ljudi svijeta, a čini se da će uskoro u prostranstvima svemira moći uživati i zavaljeni u luksuznom svemirskom hotelu.

Za sparnih kalifornijskih noći holivudska diva Marilyn Monroe u krevet je išla gola, noseći na sebi samo nekoliko kapi već tada kultnog parfema Chanel 5, a znate li po čemu je mirisao njezin mr. Big, američki predsjednik John F. Kennedy? Tajna šifra glasi: Eight & Bob.Može li se buteljirati ljetni hedonizam?

STORYBOOK, ljeto 2021.

zavirite u aktualni broj

Naše stranice prepune su hedonizma i ekskluzivnih doživljaja. Uživajte, naučili smo ih u posljednje vrijeme cijeniti još više.