Christel Petitcollin: U mojoj knjizi ima puno solucija za izazove ‘iznimnomislećih’

Dijagnoza „iznimnomisleći“ – žulja ih njihov pretjerano efikasan mozak, predozirani su senzornim podražajima, hiperafektivni i hiperlucidni, iscrpljeni od emocionalno invazivne empatije…
Naša autorica Iva Biondić razgovarala je s Christel Petitcolli, francuskom psihoterapeutkinjom, autoricom izvrsne knjige ‘Kako manje misliti – za one koji beskonačno analiziraju’

event 08.02.2021.
Christel Petitcollin

Često sam u životu bila zamorena, zbunjena, a nekada čak i sablažnjena svojom kognitivnom (hiper)aktivnošću. Uvijek sam imala osjećaj da mi je u glavi disko od informacija, analiza, ideja, misli, sjećanja… Ujedno sam svijet oko sebe doživljavala sa svih pet osjetila – svaki doživljaj imao bi i zvuk i miris i okus i opip i vizualni dojam. Hipersenzibilnost koja je pratila tu sinesteziju strašno me zamarala. Cijeli život iritirala sam nekoga s pitanjima „zašto?“ i pretjeranom iskrenošću, zbunjivali su me sistemi i pravila, a sporost tuđeg procesuiranja informacija bolno iritirala… Iskreno, nije neka sreća bilo živjeti kao kognitivna divljakuša. Tijekom odrastanja nisam živjela ni u vrijeme ni na mjestu gdje se otvoreno i konstruktivno pričalo o neurodiversificiranosti. Prve samodijagnoze, najčešće inspirirane filmovima, koketirale su s graničnim poremećajem ličnosti, a tuđe su varirale od iznimne darovitosti do neke od brojnih etiketa s prefiksom „dis-“. Ukratko – većinom se ni dandanas ne osjećam baš prilagođeno, već kao da nisam s ovog planeta.

I onda sam nedavno ušetala u neku zagrebačku knjižaru i na koricama knjige „Kako manje misliti – za one koji beskonačno analiziraju“ Christel Petitcollin pročitala opis same sebe! Žena je od riječi do riječi opisala moju „dijagnozu“! No ova francuska psihoterapeutkinja, autorica, predavačica i trenerica meni sličnima i meni nije dala neku ružnu medicinsku etiketu, nego nas je nazvala „iznimnomislećima“ i neurološki to objasnila činjenicom da nam je desna polutka mozga razvijenija od lijeve! A otkrila mi je i da nas u općoj populaciji ima nekih 10 – 15% te da u Francuskoj postoji i društvo za zaštitu nas takvih!!! GAPPESM (Groupement d’ Aide et de Protection des Personnes Encombrées de Surefficience Mental) u slobodnom je prijevodu Grupa za pomoć i zaštitu osoba opterećenih pretjeranom mentalnom efikasnošću koja je osnovana zahvaljujući svijesti da život s takvim iznimnim načinom razmišljanja može biti patnja kad je svijet skrojen za one i od onih uobičajenomislećih, one kojima je lijeva polutka mozga razvijenija.

S Christel sam za Storybook razgovarala o spomenutoj knjizi nedavno objavljenoj u Hrvatskoj u izdavačkoj kući Poetika, ali i čudnim vremenima u kojima živimo i nekim novim generacijama koje drugačije kognitivno stasaju… Knjige ove autorice, kao i slična literatura iznimno su bitne u ova čudna „novonormalna“ vremena kao pomoć za navigaciju svojim ili tuđim mentalnim sklopovima.

Nisam mogla vjerovati da ste napisali knjigu o meni, a nikada se nismo upoznale. Vjerujem da ste to više nego jednom čuli od svojih čitatelja. U svakom slučaju, puno vam hvala što ste mi pomogli da uvidim da se moj mozak može opisati i kao izniman i zadivljujući, a ne samo kao disfunkcionalan.
Da, mnogo je čitatelja fascinirano koliko znam o njihovim mozgovima. Jedan mi je čak i napisao da nije pristojno što sam mu zavirila u um i sve pročitala! Ali uz to, moji su čitatelji bili naučeni da ih se stalno krivo shvaća pa je onda veliki kontrast kad vas netko konačno potpuno razumije.

Kažete da ste kod svojih pacijenata primijetili neke uzorke pa da vas je to navelo da napišete knjigu, no ima li netko poseban tko vas je inspirirao da nama s čitavim nizom dijagnoza s prefiksom „dis-„ i drugih žešćih pristupite na ovako nježan i konstruktivan način?
Nisam napisala ovu knjigu nikome posebno. Napisala sam ovu knjigu jer mi je nedostajala u literaturi, trebao mi je materijal da objasnim taj fenomen svojim klijentima. Knjige koje su već postojale o temi „iznimnomislećih“ zadavale su mi tri problema:

  1. Sve su bile bazirane na idejama temeljenim na darovitosti i rezultatima na testovima inteligencije. No u principu oni koji imaju preefikasne mozgove loše prolaze na tim testovima jer su preemotivni i previše koriste desnu polutku mozga. Također mislim da je upitno da ti testovi dokazuju ono što tvrde da pokazuju.
  2. Te knjige bile su depresivne – pretjerana kognitivna aktivnost je bolna i naporna i nema nikakve nade da se to može promijeniti. To nije istina! Život s pjenušavim umom može biti vrlo radostan.
  3. Nisu sadržavale rješenja. Moj moto je: „Ne problemima, samo rješenja!“. Zato u mojoj knjizi ima puno solucija za izazove „iznimnomislećih“.
    Stoga sam u biti napisala svojim klijentima poruku: „Ne, to što si nije problem. Da, možeš biti ponosan i sretan što imaš blistav um. Možeš se dobro zabavljati s takvim mozgom ako znaš kako njime pilotirati. Ali ono što su čitatelji našli u mojoj knjizi razlikuje se od mojih očekivanja. Pisali su mi s ogromnim olakšanjem: „Uf, nisam luda! Uf, nisam jedini!“

Za one koji nisu (još) pročitali vašu knjigu, kako biste ukratko sumirali razlike između one većine koja razmišlja lijevom polutkom mozga u odnosu na one puno rjeđe koji to čine desnom?
Ukratko? To je prekomplicirano. Bolje je pročitati knjigu. Mogu vam reći da ljudi koji previše misle imaju dvije različite neurološke karakteristike – prva se zove hiperestezija. To znači da je njihov senzorni sistem (vid, sluh, miris…) puno osjetljiviji, rafiniraniji i otvoreniji nego što je uobičajeno. Hiperesteziju prate hiperosjetljivost, hiperemotivnost, hiperafektivnost i hiperempatija.
Druga je kompleksno razgranato razmišljanje. Većina ljudi misli linearno. Zamislite to kao prugu ili uže s čvorovima i onda se misao kreće progresivno od stanice do stanice ili od čvora do čvora. Ljudi koji previše razmišljaju, s druge strane, imaju kompleksni razgranati kognitivni sustav gdje je sve povezano sa svime. Zamislite to kao 3D paukovu mrežu. Zato „iznimnomisleći“ kažu da im u glavi nikad nema pauze i odmora. Svaka ideja, misao, otvara vrata za 10, 15 novih ideja.
Inzistiram da je riječ o čisto neurološkim postavkama! Ljudi koji previše razmišljaju ne rade to hotimice, ali mogu naučiti kako upravljati tim kompleksnim sustavom.

Christel Petitcolli / Anna Skvortsova

Knjigu ste napisali 2010. godine. U međuvremenu su milenijalci odrasli kao prvi digitalni urođenici, a mlađe generacije odrastaju kao kiborzi – gotovo od rođenja „spojeni“ su na neku digitalnu spravu – primjećujete li neke različite uzorke razmišljanja, korištenja lijeve i desne polutke mozga kod tih novih generacija?
Nadam se da će i moja knjiga „Moje dijete previše razmišlja“ također jednog dana biti izdana u Hrvatskoj. U obrazovnom sustavu nisam primijetila da se puno mijenja za djecu koja previše razmišljaju. U razredu od 30 učenika uvijek su 2 ili 3 „iznimnomisleća“ i oni su jednako neshvaćeni i od odraslih odbačeni pa se muče sa školskim zadacima i zlostavljani su od drugih učenika…
Nova patologizacija je u tome što se neuspjeh u školi medikalizira. Ja to zovem valcerom etiketa: darovit, disleksičan, ADHD, autističan… svi bez rješenja.
Kad je riječ o manjim neurotipičnostima uviđam da su novije generacije uznemirenije, u nemogućnosti se primiriti (izgleda da je to posljedica korištenja pametnih telefona). Radila sam s učenicima od 17 godina radionice relaksacije. Prvih godina nakon radionice razred bi bio potpuno miran i nakon završetka još dosta dugo ostajao u zen modu. Posljednjih godina kada bih vodila tu radionicu razred bi se vratio u užurbanost i uznemirenost nalik košnici isti čas nakon što bi relaksacija završila.

Živimo u čudnim vremenima – smatrate li da smo svi (pomalo) traumatizirani i senzibiliziraniji pa su svima aktivnije desne polutke?
Za znanstveni odgovor trebalo bi nam MRI mjerenje. Činjenica je da svi primjećujemo da su u lockdownu ljudi počeli mijenjati svoje ponašanje. Ali smatram da se osnovna mehanika ne mijenja: samo kao da smo promijenili kat, elevaciju. Umjesto da koristimo cerebralni korteks (racionalni dio našeg mozga, centar našeg razmišljanja), više nam je aktivirano područje limbičkog mozga gdje su locirane naše emocije, pa čak i naš reptilski mozak gdje su naši refleksi za preživljavanje spremljeni ako nas svlada strah od smrti.
Svi su pod stresom; neki se osjećaju toliko sirovo da imaju nasilne reakcije, mnogi se pokušavaju hvatati za pouzdane informacije u cijelom ovom kaosu neizvjesnosti i kontradikcija. Takve dramatične situacije na neki način jesu mjesto susreta onih koji imaju preefikasne mozgove i onih koji imaju normalne. Posttraumatski stres je u svojoj bazi isti za sve. Svi želimo naći neki smisao u ovome što se događa. Dramatični događaji potiču ljude da stvaraju veze po svaku cijenu. Zaboravljamo sve nesloge, regrupiramo se. A COVID-19 nas sprečava da budemo zajedno, da se zagrlimo, da se priljubimo nekome sada kada nam je to najviše potrebno.
Čime će rezultirati te obaveze da se ponašamo suprotno od svojih prirodnih refleksa? Strašno sam zabrinuta za budućnost kvalitete naše ljudskosti i ljudske topline.
Ali to ne mijenja našu prirodu. Ako slušate ljude, onda ćete čuti da ova dva tipa imaju različita očekivanja. Neurotipični ne traže duhovnu poruku u ovome što se događa. Prije svega oni samo žele sve to preživjeti što sigurnije, vratiti se „normalnom“ životu što prije i zaboraviti na ovu ružnu životnu epizodu. „Iznimnomisleći“ pak ne žele zaboraviti, oni žele naći značenje ovoga, naučiti iz toga i promijeniti stvari.

Ovdje u Zagrebu gdje živim, usred pandemije, jednog ledenog nedjeljnog jutra probudio nas je snažan potres, najsnažniji ovdje zabilježen u zadnjih 140 godina… Od toga jutra još akutnije osjećam svoju hiperesteziju. Nose li se oni koji primarno koriste desnu polutku mozga drugačije s traumom i kako?
Žao mi je zbog tog iskustva s potresom. To je vrlo šokantno. I sama sam to doživjela 1997. u Annencyju. Treba dugo da se čovjek smiri i zaboravi. Mehanizam upravljanja traumom je jednak za sva ljudska bića. Žlijezda koja se zove amigdala upravlja stresom i našim reakcijama na opasnost. Ona odlučuje hoćemo li pobjeći ili se boriti ili glumiti da smo mrtvi u stresnoj situaciji. S obzirom na to da su „iznimnomisleći“ hiperestezičari, njihova amigdala reagira brže, snažnije i dulje. Ali opasnost uzbuni sve vrste mozgova. No ja nisam neuroanatomičar. Ja zapravo ne bih trebala odgovarati na ovakva pitanja.

Je li (P)C19 svijet mjesto pandemije PTSP-a? Puno razgovaram s bližnjima kako nam se čini da su seoba online i „novo normalno“ offline, pa onda i taj potres rezultirali s brojnim mikroagresivnim ponašanjima. Jesu li te povećane agresije samo neka poplava strahova koji se dižu u ovim našim krhkim suvremenim egzistencijama?
Stres je svakom pritisak. Primjećujem to što opisuješ i kod ljudi u Francuskoj. Većina ljudi pokušava živjeti tako da zaboravlja da je smrtna. A onda ima situacija koje ih akutno na to podsjete. Tijekom egzistencijalističke terapije naučiš da je bolje da se suočiš sa svojim egzistencijalnim anksioznostima kako bi njima mogao upravljati, a ne bježati od njih. Volim šalu Woodyja Allena na tu temu: „Dokle god je čovjek svjestan da je smrtan, on ne može biti potpuno opušten.“

Autentičan.
Provokativan.
Priča za sebe.

StoryBOOK je suvremen lifestyle brend kreiran za bijeg u svijet fantazije, glamura i dekadencije. Voli HEDONIZAM i AKTIVIZAM. Sve što zovemo umijećem življenja na Storybookov način.

Za razliku od ženske mode o kojoj se najčešće piše i koju se strastveno prati, muška je moda oduvijek bila pomalo zapostavljena. No, to nipošto ne znači da ona nije vrijedna proučavanja i da je nevažna. Upravo zato, legendarni je londonski muzej Victoria and Albert odlučio posvetiti svoju iduću veliku izložbu upravo toj temi – […]

Za sebe volim vjerovati da sam najbliže Freudovoj teoriji koju je postavio na početku stoljeća, a koja kaže da su fotografije zapravo najbliže onom što je on nazivao nesvjesnim, ulaz u naše želje, strahove, snove, iluzije te da na nekoj nesvjesnoj razini odaberemo okinuti fotku baš u trenu kada se slika donekle poklopi s našom unutarnjom ili je pak na neki način oživi, pokrene, potakne nas na neko posve drugo gledanje…, otkriva nam naša svestrana novinarka, spisateljica, fotografkinja te glavna urednica Cosmopolitana Aleksandra Orlić uoči izložbe fotografija – ANIMA, Druga lica Rovinja i Zagreba – koju možete pogledati od 21. listopada do 28. studenog u Muzeju grada Zagreba

Dalibor Matanić možda je domaći najplodniji režiser, a koji posljednjim svojim radovima niže nagradu za nagradom. Iako nas je isprva iznenadila, ne možemo reći da nije bila očekivana nagrada Grand Prix koju je njegova nova serija ‘Područje bez signala’ osvojila na prestižnom festivalu Series Mania koji se održao od 26. kolovoza do 2. rujna ove godine. Na festivalu je prikazano više od 60 ekskluzivnih premijera serija iz cijeloga svijeta, a u natjecateljskom programu Panorama International u kojem je ‘Područje bez signala’ nagrađeno titulom najbolje serije, u konkurenciji je bilo 15 serija

Dvije prijateljice, Sabina Rešić i Azra Salkanović, autorice su novog zanimljivog hrvatskog brenda NUUIT. Ovi trenutačno poprilično popularni modni dodatci su izrađeni od dva sloja vrlo mekane kože te ugodni za nošenje. Namijenjeni su prvenstveno ženama koje prate modu i uvijek su u potrazi za novim stvarima i idejama. To su osobe koje teže autentičnom modnom izričaj i ne nedostaje im hrabrost nositi neobične odjevne komade kao što su NUUIT harnessi

Psihijatar Robert Torre autor je nekoliko knjiga s područja psihologije ovisnosti te kritičkog pamfleta ‘Prava istina o psihijatriji’. Donosimo isječak iz njegove posljednje knjige ‘Ludilo uzvraća udarac’ u kojoj je izložio više od dva stoljeća dugu priču o monopolu psihijatrije nad ludilom

Glitch art neki uspoređuju s punkom. On je sustavna pogreška koja mijenja vizualni dojam i pandan je našoj osobnoj ranjivosti. Jer u svijetu koji strogo teži savršenstvu biti greška postalo je vrijednost po sebi, a veliki revival glitch arta dogodio se dijelom i zbog izazivanja medija koji su se mnogima činili izvan dosega te su smatrani ekskluzivnim, glossy, nerealističnim i bez mane. Glitch art postao je više od pokreta koji veliča nesavršenosti i komentira suvremenu kulturu, ušao je u naše osobne datoteke, ali i u mainstream medije, što je zanimljivo s obzirom na to da je kritika pop kulture i njezinih trendova, otkriva Vedrana Sunko

Popularna serija knjiga ‘Catwalk’ potkraj listopada dobiva novo pojačanje – tom posvećen bogatoj povijesti talijanske modne kuće Versace. Knjiga sa zlatnim koricama nosi naziv ‘Versace Catwalk: The Complete Collections’ i sastoji se od impozantnih 1200 fotografija s modnih revija i kratkim tekstovima koji prate vizuale dajući temeljiti uvid u svaku Versace kolekciju, ali i u […]

Djelo je napravljeno posebno za umjetničinu retrospektivnu izložbu Yayoi Kusama koja je održana u Reini Sofiji, u Madridu, Centru Pompidou, u Parizu, Tate Modern, u Londonu i Muzeju američke umjetnosti Whitney, u New Yorku, 2011. i 2012. To je bila najveća instalacija koju je napravila do tada. Kao što drugi dio naslova djela sugerira, djelo nastoji vizualizirati život kao ‘briljantno’ iskustvo. Djelo postoji u tri izdanja od kojih je ova verzija (koja je opsjela Instagram!) u vlasništvu Tatea

Magazin StoryBOOK s novim brojem slavi umijeće življenja na umjetnički način, izdvojite vrijeme i uživajte u istraživanju imaginarija zanimljivih umjetnika, svjetski poznatog ilustratora i dizajnera Mirka Ilića, koji je prije 35 godina preselio u SAD i postao umjetnički direktor časopisa Time te ilustrator za New York Times, razgovarali smo o angažiranoj umjetnosti i toleranciji. Naučite […]

Začarana šuma – zaboravljen svijet mitskih bića Hrvatske zajednički je umjetnički projekt Ive Lulić i Zdenka Bašića koji predstavlja priču o staroslavenskim božanstvima kroz medij režirane fotografije snimljene u prirodnim krajolicima Hrvatske. Oboje autora već dugo crpe inspiraciju iz tema hrvatske mitologije, a sada su zajedno realizirali umjetnički projekt na temu slavenske mitologije s ciljem očuvanja navedenog dijela kulture i povijesti

Dvije briljantne serije fotografija koje datiraju iz sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća, a tematiziraju noćni život u Parizu i New Yorku spajajući tako nostalgiju i izlaske za kojima smo toliko dugo čeznuti, zovu nas na partijanje. Zavirite!

Na izboru The Best Chef Awards 2021. Ana Roš, glavni chef slovenskog te svjetski poznatog restorana Hiša Franko, u kojem isključivo s namirnicama iz regije utjelovljuje svoju viziju stvarajući osebujnu kulinarsku čaroliju, zauzela je sedmo mjesto. O veličini uspjeha dodatno govori i činjenica da je Ana jedina žena u top 10! Donosimo ekskluzivni intervju koji je Ana dala za StoryBOOK, a u kojem priča o strasti prema kuhanju koja ju je, zahvaljujući predanom radu, dovela u vrh gastronomskog svijeta

Volite li modnu fotografiju starih majstora kao što su Irving Penn ili Richard Avedon, tada ćete zasigurno obožavati studijske fotografije koje su nastale kao vizuali za novu kolekciju modne kuće Schiaparelli. Premda je dio fotografija u boji, a dio u crno-bijeloj tehnici, kako bi se predočila dualnost Else Schiaparelli koja je poslužila kao nadahnuće za […]

180 Studios 14. listopada ove godine javnosti predstavlja izložbu originalnih setova, rekvizita, kostima i umjetničkih djela koja osvjetljavaju jedinstvenu estetiku djela, filma ‘The French Dispatch’ Wesa Andersona

Kada je legendarni britanski glazbenik David Bowie preminuo u siječnju 2016. godine, njegovi obožavatelji su se, premda nevoljko, pomirili s time da je došao kraj jednoj plodnoj karijeri, te da im ne preostaje ništa drugo nego iznova preslušavati neke od njegovih brojnih albuma ili pak gledati neki od nebrojenih filmova koje je tijekom svoje karijere […]

Red Hot Chili Peppers najavili su svoju prvu turneju otkad se gitarist John Frusciante vratio u grupu! Turneju su najavili u satiričnom videu, televizijskim vijestima, postaje KHOT. Naravno da tv postaja ne postoji, izmišljena je!

Prije sedam godina Nikola Škorić osnovao je Electrocoin, prvu bitcoin mjenjačnicu za posredovanje u trgovanju kriptovalutama, ubrzo mu se pridružio i današnji partner, ravnopravni direktor tvrtke Marin Maržić, a nakon toga tvrtka je razvila i PayCek sustav za procesiranje kriptouplata te s Hrvatskom poštom i uslugu za otkup kriptovaluta u HP poslovnicama. Zahvaljujući tome ove su godine zauzeli šesto mjesto Deloitteove liste najbrže rastućih tehnoloških tvrtki srednje Europe, što je ujedno najbolji rezultat hrvatske tvrtke. Da bi te činjenice zvučale još impresivnije, dovoljno je reći da su prošle godine ostvarili promet od 44 milijuna eura, što su ove godine dosegli već u prvih šest mjeseci

Sjećate li se onih zlatnih vremena u kojima je cvjetala popularnost ‘Prijatelja’, a ravna i stepenasta frizura boje meda koju je nosila Rachel Green bila je sveti gral u domeni najljepših celebrity frizura?

Prošlo je nešto više od mjesec dana otkako su Talibani preuzeli vlast u Afganistanu, što je, očekivano, prouzrokovalo humanitarnu krizu zabrinjavajućih razmjera. Kao što su mnogi mediji dosad izvještavali, ženska su prava i slobode posebno ugrožena, a na meti nove vlasti našle su se i afganistanske novinarke. Sudeći po izvještavanju Reporters Sans Frontièresa, od 700 novinarki koje su donedavno radile u Kabulu, svoja radna mjesta zadržalo je njih tek 39. Evo kako im možemo barem simbolično pomoći

Priča inspirirana kultnim londonskim hotelom Savoy u kojem je osnivač kuće, Guccio Gucci, radio kao mladić i gdje je, gledajući glamurozne goste hotela kako hodaju lobijem, uživao u njihovim modnim izdanjima pronalazeći inspiraciju za svoj budući rad, poslužila je keativnom dvojcu Alas i Piggott kao temelj priče za moćnu kampanju. Zavirite u čudesan Gucci svijet

Paolo Sorrentino, majstor prekrasnih filmova, ove jeseni donosi još jedno (ako je suditi prema traileru) isto takvo prekrasno ostvarenje – film ‘The Hand of God’. Sorrentino se ovim filmom vraća u rodni grad kako bi ispričao svoju najosobniju priču, priču o sudbini i obitelji, sportu i kinu, ljubavi i gubitku.

Možda na prvu djeluje neobično i nekonvencionalno, no u suradnji s umjetnicima mlađe i srednje generacije realizirano je jedanaest umjetničkih intervencija u Kaznionici u Turopolju i Odgojnom zavodu u Turopolju. Projekt Sloboda stvaranja, uključit će još oslikavanje Zatvora u Rijeci, Probacijskog ureda u Zagrebu, Zatvora u Bjelovaru i Zatvora u Zagrebu

Proces starenja je neizbježan, što ne znači da na njega ne možemo utjecati. Dovoljno je upoznati “mehaniku’” starenja kože, početi osluškivati njezine potrebe, a svoj beauty režim prilagoditi njezinim zahtjevima. Imali 20 ili 60 godina, jedno se nikad ne mijenja – zaštitite kožu od vanjskih oštećenja, UV zračenja, onečišćenog zraka i duhanskog dima. klonite se loše prehrane, neaktivnosti i stresa

Donosimo vam recept za slatki zalogaj koji nikog neće ostaviti ravnodušnim

Održiva moda je veliki trend, no to ne znači da je lako kupiti komad koji je uistinu održiv. Odnosno proces nije jednostavan, a ono što pomaže su definitivno certifikati koji jamče neke od elemenata održivosti

Nakon posljednjeg, kratkog filma ‘The Human Voice’ gdje smo uživali u izvedbi Tilde Swinton i Almodóvarovoj estetici, sada s nestrpljenjem čekamo novi film Madres Paralelas koji 10. rujna dolazi u kina. Glavne uloge imaju Penélope Cruz, Aitana Sánchez-Gijón i njegova vječna filmska muza Rossy de Palma

Uzgoj biljaka i vrtlarenje, zahvaljujući lockdownu, postao je jako trendi hobi. Nemogućnost putovanja na egzotične destinacije posebno je cijenu podigla egzotičnim ukrasima, naročito biljkama. Kod nas je prilično teško nabaviti neuobičajene biljke, a njihovo naručivanje iz inozemstva nije siguran način jer dostava često traje predugo za živu biljku. No od nedavno ni to nije problem jer online trgovina Džungla Plants prodaje i sigurno dostavlja zanimljiv izbor egzotičnih biljaka i sve ono što je potrebno za njihov uspješan uzgoj

Nove generacije žele slobodu punog spektra izražavanja vlastitog identiteta i nipošto ne pristaju na to da ih se smješta u kućice ili ladice pa ni kad je riječ o rodnom identitetu. Istraživanja su pokazala da oko 50 posto milenijalaca smatra da je rod pitanje koje se može definirati – spektrom. Činjenica je da su otkad je svijeta novi naraštaji donosili svjetonazore kakvih se njihovi roditelji najčešće nisu mogli ni domisliti, stoga i na ovaj “trend” možemo gledati kao na svojevrstan simptom zdravlja društva, otkriva Vedrana Sunko

Fotograf iz Bruxellesa već pet godina krstari svijetom pronalazeći i snimajući najzanimljivija mjesta za život, od nebodera do izoliranih skrovišta, a proputovao je preko 20 zemalja na šest kontinenata. Osim zanimljivih lokacija, fotografirao je i nekoliko osebujnih i ultranaprednih nebodera. Otkrijte svoje tajno virtualno, a jednom možda i stvarno, mjesto za bijeg

Ovaj grčki kolač od naranče sočan je i osvježavajući desert za ove tople dane

STORYBOOK, jesen 2021.

zavirite u aktualni broj

Naše stranice prepune su hedonizma i ekskluzivnih doživljaja. Uživajte, naučili smo ih u posljednje vrijeme cijeniti još više.