Projekt sestara Margaret i Christine Wertheim spaja matematiku, kritičku teoriju i feminizam, a njihovi radovi već su izlagani u galerijama diljem svijeta pa tako i na Venecijanskom bijenalu 2019. Ali to je samo jedan dio njihovog projekta. Posljednje tri godine sestre su volonterima od New Yorka, preko Londona, do Melbournea osigurale sve što im je potrebno da i sami pokrenu vlastite projekte heklanja.
Kao što se živa bića razvijaju kroz male promjene u temeljnom DNK kodu, tako se i Crochet Coral Reef razvija kroz male promjene u temeljnom heklanom kodu. Dakle, postoji nova taksonomija heklanih koraljnih organizama, objašnjavaju sestre Wertheim.
Margaret je plodna autorica djela o znanosti i kulturnoj povijesti, a Christine je profesorica kritičkih studija na Goldsmiths Collegeu i Calartsu; zajednički umjetnički projekt pokrenule su 2005. Njihovi uzorci koraljnih grebena u obliku genetskog koda oduševile su i Udu Kittelmanna, umjetničkog direktora Muzeja Frieder Burda.



Njihov je rad jedinstven, snažan i nosi važnu poruku koja se našla u postavu muzeja iz Baden Badena. U izradi koraljnog grebena od vune sestrama je pomoglo i 5000 ljudi iz okolice koje su im ponudile svoje umijeće kukičanja.
Vuna je glavni, ali ne i jedini materijal kojim se koriste australske sestre Wertheim s boravištem u Kaliforniji. U izradi divovskih koraljnih šuma korištene su i video vrpce, šljokice, komadi plastike…
U temelju projekta je i matematička dimenzija, jer su mnogi naborani oblici temelje se na hiperboličnoj geometriji, alternativi euklidskoj raznolikosti koju obično učimo. Heklani koraljni greben se stoga može smatrati vježbom primijenjene matematike koja spaja ručni rad s geometrijskim istraživanjem.



Tekst: Mladen Smrekar