S bogatim iskustvom u psihologiji, ona je sudjelovala na različitim festivalima urbane umjetnosti, izložbama, sajmovima i javnim umjetničkim projektima, a jedan od najvećih murala u Buenos Airesu bio je onaj koji je razvila za projekt “Corredor de la Memoria”, obilježavajući 25. obljetnicu bombaškog napada na židovski centar AMIA u Buenos Airesu.
Inspiraciju za svoje murale ona pronalazi u mjestima na kojem se nalazi zid koji će oslikati, njegovom kontekstu, zajednici kojoj pripada, povijesti zgrade, arhitekturi… Nadahnjuju je i palete boja koja se mogu vidjeti u kvartu u kojem radi, teksture okolnih fasada i krovova, uzorci crjepova, obližnje skulpture…
Ona promatra izvorne fasade, kupole, bazilike, vitraje, drvena stubišta koje nagriza zub vremena i osluškuje priče koje pričaju stanari zgrada na kojima radi.



Za nju murali imaju terapeutsko značenje. Postoji nešto što se odvija na razini subjektivne moći kad vas umjetničko djelo privuče, i to ne samo na pozitivan način, kaže Mariela. Ona zna da njeni murali ne izazivaju uvijek samo dobre osjećaje i da se ne mogu se svidjeti svima. Dapače, ona će ih prva sama kritizirati.
“Neću moći promijeniti svijet kroz umjetnost, ali ispunjava me ako mogu pomoći ljudima da se gledajući moje radove osjećaju uzvišenije, nadahnutije i empatičnije”, kaže Mariela koja murale vidi kao sastavni dio arhitekture.


Tekst: Mladen Smrekar