Mia Matijević u rujnu prošle godine magistrirala je slikarstvo na Nastavničkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi izv. prof. art. Tomislava Buntaka.
Opišite svoj umjetnički stil, što vas privlači kao tema, što govore vaši radovi, jesu li angažirani, provociraju li ili su lijepi artefakti?
Kroz figurativne slike na ironičan način prikazujem svoju impresiju hipervizualnog svijeta kojim vladaju masovni mediji. Privukla me suptilnost manipulacije koju slike omogućavaju, a iz toga je proizišla potreba da se pozabavim tim fenomenom. Iako u mojim slikama postoje određene distorzije, one se katkad poigravaju lijepim, ali i rubnim, gotovo kič elementima. Prenaglašavanjem pojedinih dijelova tijela ili facijalnih ekspresija stvaram svojevrstan društveni komentar.

Eksperimentirate li s raznim medijima ili ste fokusirani na nešto određeno i usavršavate tehniku?
Dosad sam se primarno izražavala u slikarskim tehnikama. Iako u skrovitosti ateljea često eksperimentiram s različitim medijima, na kraju se uvijek vratim slici.
Kako pratite umjetničku scenu, što vas posebno zanima i je li vam neki umjetnik ili art kolektiv posebno zanimljiv u posljednje vrijeme?
Iznimno mi je važno pratiti umjetničku scenu jer mi je proces istraživanja i promatranja rada drugih umjetnika vrlo inspirativan. Iako mi se preferencije iz dana u dan mijenjaju, trenutačno mi je najzanimljivija nova lajpciška škola, a osobito slikar Julius Hofmann. Nedavno sam se vratila sa stručne prakse iz Leipziga, a tu sam destinaciju odabrala upravo zbog zaljubljenosti u njihovo stvaralaštvo. Osim toga, Keserova retrospektiva u Klovićevim dvorima ponovno je probudila divljenje prema njegovu magičnom radu, a mnoge izvrsne izložbe mlađih kolega svjedoče da ni novije generacije domaćih umjetnika ne zaostaju u kvaliteti.



Koliko su za mlade umjetnike važna međusobna udruživanja, razmjena ideja, sudjelovanje na izložbama i umjetničkim kolonijama, pa i suradnje poput ove s magazinom StoryBOOK? I na kojima ste sudjelovali ili imate želju sudjelovati?
Suradnje i prilike nevjerojatno su važne u prvim koracima. Time se briše strah koji može blokirati u stvaralaštvu i predanom radu. Osobno sam pobornik rezidencijalnih programa, izlaganja, razmjena i svih aktivnosti vezanih uz umjetnost jer one obogaćuju i sudionike i potencijalnu publiku. Dosad sam imala čast izlagati na mnogim skupnim i trima samostalnim izložbama, a vrijeme studija iskoristila sam i za odlaske na rezidencije u Litvu, Njemačku te likovne kolonije. Lista rezidencija na koje bih rado išla prilično je duga, a takve mogućnosti pobuđuju veliku želju za radom. Osim toga, važni su mi zdrava i poticajna klima i dobra komunikacija s kolegama koja se razvija na našoj umjetničkoj sceni.
Na čemu trenutačno radite?
Bavim se introspektivnim, intimističkim temama, identitetom i reminiscencijama. Nakon ciklusa Nova kolekcija, koji sam izlagala u galeriji Šira, bio mi je potreban mali odmak od svijeta i okretanje sebi. Cijeli proces tek je započet i vrlo je neizvjestan pa se veselim vidjeti kamo će me na kraju odvesti.
Razgovarala: Vanja Ljubić
Fotografije: privatni album