Postoje oni čije su riječi umjetnost za dušu, takav je bio Bekim Sejranović

Donosimo razgovor s nedavno preminulim piscem i nomadom Bekimom Sejranovićem, objavljen u Storybooku 2014. godine. Kao dokument vremena i pozdrav s ovim velikim autorom, prevođenim i nagrađivanim piscem, umjetnikom, koji je autorici Jeleni Veljači otkrio kako kao vječni nomad ne zna gdje mu je dom te kako je bilo bez domovnice, bez identiteta, naći se u nepoznatoj zemlji bez ikoga svoga. Čitajte i kupujte njegove knjige, tako ćemo ga zadržati posebnim, živim…

event 22.07.2020.
Dražen Kokorić/Storybook

Koje ti je pravo ime, pitaju me ljudi s kojima tulumarim već tri dana u Beogradu. Kako koje, kažem, pa Bekim. Pa kakvo je to ime, pitaju me. A onda ja znam da nisam doma. I idem dalje, moram. “A gdje je doma”, pitam Bekima (koji će mi kasnije protumačiti da mu je ime albansko, da ga je dobio po djedu, da bi ono u katoličkom kalendaru glasilo Benedikt). “Je li Brčko doma?” “Ma kakvi”, odgovara Sejranović, kojeg je moja urednica prije nego što sam ga upoznala opisala kao najvećeg šarmera među piscima današnjice. “Brčko je stanica, izbjeglička stanica”, kaže dok pije čaj od nane na terasi hotela Grand Posavina u Brčkom, doslovno sto metara od hrvatsko-bosanske granice koju sam prešla pješice jer, naravno, nisam imala zelenu kartu za automobil kojim sam doputovala iz Zagreba. Bekimu je to smiješno, prepoznaje se u toj priči, odmah se identificira sa mnom, čak mu je pomalo drago što ispadam smušena i neorganizirana.

Tim jezikom zna govoriti, s takvim ljudima zna komunicirati. Jednom je tako u svoju staru VW bubu zaboravio uliti ulje i ubio joj je motor, a krenuo je s njom iz Sarajeva do Hvara, gdje ga je čekala obitelj i gdje ima kuću. Pa ju je prodao za 200 maraka i krenuo dalje jer nije mogao propustiti susret s obitelji. Kao da mu je laknulo, oko mu prestaje titrati od napetosti, skida sunčane Ray-Ban naočale s kojima se dotad štitio i konačno me pogleda u oči. “Dobro je, što, nije problem, nije mi se to jednom dogodilo”, kaže za situaciju zvanu “ne možemo vas pustiti u zemlju”. Oboje se nasmijemo. Znam s Googlea da je Bekim u zadnjem valu izbjeglica ušao u Norvešku. U nogama ima mnogo prelazaka brojnih granica.
“Nisam znao kako će to izgledati. Mislio sam, uđeš u zemlju i odmah si prepušten sam sebi, ulici, kao u nekom životnom ringu. A ja sam u džepu imao doslovno dvadeset maraka. Otac mi je zaglavio u logoru, majka je završila kao nastavnica u školi za izbjeglice u Borneu. No, Norvežani su bili jako organizirani. Smjestili su nas sve u neke sobe, dobiješ smještaj, piće, hranu, sve što treba, sjedneš preko puta neke osobe, lijepo mu ispričaš što ti se dogodilo… Na kraju ti kažu: ne brinite, sve će biti u redu. Ostao sam dvadeset godina.” 

IZVOR: DRAŽEN KOKORIĆ/STORYBOOK

Book: I postao prevođen i nagrađivan pisac i prevoditelj kojeg trenutačno norveški izdavač moli da novi roman napiše ponovno na norveškom, da se u prijevodu ne bi izgubio njegov specifičan duh!
Nekad mi se čini da bih radije umro nego ponovno pisao taj roman na drugom jeziku. A onda opet, nekad mi se čini da je to lak način da dobijem još jedan autorski honorar. To ovisi o danu, o tome kakav se dignem, dobre ili loše volje. Ionako mislim da sam bipolaran ili barem borderline – kad imam loš dan, mislim da je kraj života i da se hitno moram spakirati i pokupiti negdje, što ja znam, u Brazil, na primjer, a kad je dobar dan, mogu biti bilo gdje i samo pisati…
Book: Je li onda Norveška dom?
Ma kakvi, Norveška je zlatni kavez. Znaš što mi najviše ide na živce u toj zemlji? Taj PR koji sami sebi rade: ovo je najbolja zemlja u Europi, ovo je najbogatija zemlja u Europi, ovo je najorganiziranija zem­lja u Europi… Koje god novine otvoriš, koji god medij gledaš ili slušaš, neprestano te netko uvjerava da je baš u toj zemlji život najsavršeniji. Pa nešto mora smrditi u takvom scenariju, zar ne? Ipak, jedno moram priznati. Da sam u Norveškoj dobio priznanja za pisanje kakva sam dobio u nas, ne bih više morao napisati ni rečenicu u živo­tu. (Bekim je za roman “Nigdje, niotkuda” 2009. dobio nagradu “Me­ša Selimović” koja se dodjeljuje za najbolji roman objavljen na pod­ručju Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije i Crne Gore, op. a.) Ovako razmišljam da preko ljeta opet u Norveškoj radim kao poštar…
Book: Kako to mislite – opet?
Pa već sam sezonski radio kao poštar. Odličan je to posao – sam si sa sobom i cestom, nema šefa, nema ureda… Svašta sam ja radio. Ali nemoj mi govoriti “vi”, čemu to…
Book: Iz poštovanja.
Dobro, onda ću i ja tebi iz poštovanja. Samo, znaš, u norveškom nema persiranja pa sam se malo odvikao.
Book: Možemo onda na “ti”, u redu.
Ionako razlika u godinama nije velika.
Book: Rekao si da si dobio priznanja za pisanje “u nas”. No nikako da odrediš što to “u nas” znači.
Kad ne znam.
Book: A na koricama tvog romana “Sandale”, koji je objavio hrvatski VBZ, piše da si jedan od najzanimljivijih hrvatskih pisaca… Što si zapravo? Hrvat, Norvežanin, Bosanac?
A što ne bih bio sve od toga? To mi se zapravo najviše sviđa. U Hrvatskoj sam Hrvat, u Bosni Bosanac, pardon, Bošnjak… Nisam vjernik, pa ne mogu reći ni da sam musliman. Ionako ne razumijem kako je Musliman nacionalnost s velikim slovom. A što kad neki strani jezik nema veliko slovo za nacionalnost? Nisam čak ni ateist jer i to je neka vrsta čvrstog uvjerenja, a ja ih nemam. Ma evo, vidiš, kad ne znam ni sam! Cijeli je moj život upravo to pitanje – tko sam, i potraga za tim odgovorom. Znam da to zvuči kao klišej, ta potraga za identitetom, ali što da ti kažem, u Norveškoj mi čuju naglasak iako sam dobro svladao jezik…
Book: Pa čak i prevodiš na norveški!
Prevodim, a i predajem norveški u školi za strance i hrvatsko-srpsko-bosanski Norvežanima, ali čuje se da nisam njihov. Mutirao sam u Rijeci, a nakon toga čovjek ne može više svladati tih njihovih devet samoglasnika. A jezik im je zapravo jako lak. Naš je mnogo teži, majke mi. Prije strance naučim norveški nego Norvežane naški. Dobro, sad, možda je to i pitanje borbe za opstanak, stranci brže uče.
Book: I ta borba je velik motiv u svim tvojim radovima.
Sam si k’o pas, sretan si kad te netko toplo pogleda. Sjećam se kad sam upoznao svoju prvu ženu, Norvežanku, na tom slavnom brodu koji vozi iz Norveške prema ostalim skandinavskim zemljama koje su članice Europske unije. Brodu zapravo treba nekoliko sati do odredišta, ali se u bescarinskim vodama zadržava 24 sata. Znaš ono, kocka, alkohol, tulum, sve bez poreza.

IZVOR: DRAŽEN KOKORIĆ/STORYBOOK

Book: A na kraju si ondje pronašao ljubav?
Ljubav, hm. Što je to ljubav? Nisam siguran da znam. Bez zemlje, bez domovnice, bez identiteta, našao sam se u zemlji čiji jezik ne razumijem, bez ikoga svoga. I neka me lijepa djevojka toplo gledala. Konačno sam se osjećao posebnim, izdvojenim, živim… Konačno, je netko primijetio da postojim. Je li to ljubav? Ne znam. Kad lutaš kao ja, mnogo toga ne znaš. Ostali smo zajedno pet godina. Odgajao sam njezina sina, koji je tada bio beba, uz njega učio jezik, živio mirnim obiteljskim životom, i hvala bogu da jesam, jer sam samo zbog njih i uspio završiti fakultet tamo, magistrirati.
Book: Sve su te priče, tvoja iskustva i tvoja potraga, ispričane i u “Sandalama”, što je zapravo prepjevana zbirka prvih priča.
Tako je, to su uljepšane prve priče, spojene u labavi roman. Eto, da se zaradi više novca…
Book: No, i prvi pravi roman “Nigdje, niotkuda” je autobiografski…
A što nije autobiografsko? Pa i one prve crtarije u spiljama su autobiografske. Čovjek je oduvijek pokušavao samo jednu stvar: dokučiti i izreći ili pokazati što je i tko je, odakle dolazi i o čemu razmišlja. Naravno da se moje priče u jednom trenutku pretvaraju u fikciju.
Book: No, primjerice, česma pokraj koje smo maločas prošli uistinu je ona s koje je tvoja mati pila vodu?
Jeste.
Book: A avlija u kojoj si odrastao s djedom i bakom?
Srušena je u ratu. Tamo je sada neka zgrada. Nema toga više.
Book: Djetinjstvo si ipak prikazao prilično idiličnim.
To sam ja tako mislio. No sad kad ponovno posjećujem svoju prošlost, zaključujem da nije. Kako bi i bilo? Djed i baka glumili su mi mamu i tatu, koji su se tako rano rastali da ih se zajedno i ne sjećam. I ostavili me. Majka je otišla studirati, otac živjeti neki svoj život. A onda su se opet ponekad vraćali i tada bi me ludo voljeli, dovoljno da me zbune pa da ne znam – hoće li nestati zauvijek, hoće li se vratiti zauvijek. Već je tada počeo moj problem identiteta, pretpostavljam, a sve što se dogodilo poslije – moj život u Rijeci, gdje sam završio pomorsku školu, pa kroatistiku, pa rat, izbjeglištvo, Norveška, obitelj rasuta po cijelom svijetu – postalo je moja tema. Ali pitanje TKO SAM je suštinsko, ono postoji kod svakoga, samo su priče drugačije.
Book: Kad si počeo pisati?
U Rijeci sam imao bend. Dobro, svi imaju bend kada su u srednjoj školi. Naš se zvao Paranoja. Pisao sam riječi pjesama. Moja profesorica hrvatskoga, nju moram spomenuti, Katja Šepić iz škole u Bakru, na hodniku me jednog dana privela k sebi i upitala: Pišeš li, Bekime? Pa, reko’, eno riječi za Paranoju. Pusti to, rekla je. Pišeš li ozbiljno? Jer mislim da si talentiran i trebao bi ozbiljno pisati. Da nje nije bilo, tko zna bih li se toga sjetio. Tada sam htio biti pomorac, činilo mi se to jako romantično. Ploviš, vidiš svijeta, piješ egzotična pića, čekaju te žene u svakoj luci. Ma kakvi, tek sam u pomorskoj školi shvatio da je to samo utovar-istovar. Tko zna, možda je mom odustajanju od kapetanskog zanimanja kumovalo i propadanje velikih brodogradilišta u Jugoslaviji. Tada je sve propadalo, a moja je generacija trebala graditi budućnost i sanjati. Kako da se ne pitamo tko smo?

IZVOR: DRAŽEN KOKORIĆ/STORYBOOK

Book: I otac ti je bio kapetan.
Na rijeci. Imali smo mamutove zube na regalu. Toga se sjećam.
Book: Profesorica Katja je, dakle, otkrila tvoj talent za pisanje?
Svakako me usmjerila. Paralelno s objavom moje prve zbirke priča “Fasung” 2002. rodila mi se i prva kći. Nazvao sam je Katja.
Book: U povodu Breivikova terorističkog napada u Norveškoj, napisao si zanimljiv osvrt za hrvatske medije i, među ostalim, rekao: “Da je Breivik musliman, ne bi ga proglasili ludim, bio bi jednostavno – prokleti muslimanski terorist.” Mnogo se govori o ksenofobiji prema strancima u Europi i Americi. Jesi li je osjetio na vlastitoj koži?
Pa to što sam napisao za Breivika je istina. Islamofobija je gora nego ikada. Skandinavske zemlje prepune su stranaca jer su dugo prihvaćale izbjeglice i azilante. Norveška je posljednja zatvorila svoje granice za izbjeglice. U Norveškoj, primjerice, ne postoji čistačica koja nije strankinja. Dugo sam živio s Kenijcima. To su uzorni, zahvalni građani, svega se boje jer su bez papira. Boje se prijeći crveno. Mene je osobno ubijala ta atmosfera, nekad sam se osjećao kao da sam u klopci za životinje. Kao, spase te, a onda te treniraju…
Book: Kako je biti stranac u svakoj zemlji u kojoj se nađeš?
Dosta mi je toga. Ja bih dom, bazu. No nisam siguran jesam li uopće sposoban za to. Ponekad mi se čini da mi je sudbina da živim nomadski, možda da pišem dnevnik jednog modernog nomada. Iz Norveške sam otišao misleći da se više nikad neću vratiti u taj sivi, hladni, prepravilni sjever, no nigdje se ne osjećam kao da sam na svojem. Sarajevo se promijenilo, u Brčkom više nemam ekipu ni obitelj, u Sloveniji, gdje mi žive partnerica i druga kći, Iskra, osjećam se kao da nikoga ne poznajem niti razumijem, kao ni oni mene. Onda pomislim na Rijeku kao opciju, grad koji volim i kojem sam se uvijek vraćao. Ali moja generacija je navučena na dop, uništena, mene to ne zanima, ali me to stanje rastuži. Kad u Ljubljani uđem u autobus za Brčko i čujem prvu raju kako se svađa sa šoferom, razgali mi se srce, mislim – ovdje pripadam, no nakon deset dana u Brčkom, imam osjećaj da vrijeme stoji, da je ovo neko prokleto mjesto. Znate, ne kaže se uzalud da je ovaj dio Europe istodobno kraj islamskog svijeta, granica pravoslavnog istoka i donja granica katoličkog zapada. I kako da tu bude sreće? Nemoguće je.
Book: A gdje najbolje pišeš?
Posljednji sam roman, koji izlazi ove godine pod imenom “Tvoj sin Huckleberry Finn”, napisao u Ljubljani. To je bilo divno razdoblje. Dunja, moja partnerica, ili žena, ako hoćete, ne znam uopće kako da je nazovem, rodila je Iskru i ja sam samo blaženo mijenjao pelene i pisao. Vrijeme koje provedeš s djetetom valjda je jedino vrijeme na svijetu koje nije izgubljeno. Najbolje pišem ujutro. Ja to zovem zapisivanjem, jer priče i romane unaprijed smislim u glavi. Radim nekoliko sati efektivno, tada sam, dok pišem, čak začuđujuće brz.
Book: Rukom, na mašini ili na kompjutoru?
Ma laptop! Ponekad mislim, da nisu izmišljeni kompjutori, nikad ne bih postao pisac, rukopis mi je jako loš.
Book: Svima su nam loši rukopisi, to je zato što smo zaboravili pisati rukom, samo tipkamo…
Znaš što još? Književnost se promijenila otkad postoje kompjutori. Ja to vidim. Rečenice su drugačije.
Book: A što čitaš?
Andrića, obožavam Andrića. Tu nema iznenađenja. Sjetim se Andrića kad me netko pita bih li volio da se moje priče ekraniziraju. Pomislim, što bi Andrić izabrao? Mislim da bi rekao: ne, to su priče, koje se pišu i čitaju i dugo se o njima misli. Da si to mogu priuštiti, ja bih to izabrao. Bio bih faca i rekao: ne, ne želim da mi romani postanu filmovi prije nego što se objave! Pa to utječe na književnost, kad čitam Amerikance ili Engleze, osjetim da pišu u slikama, da dok pišu razmišljaju tko će igrati glavnu ulogu u filmu, i onda to više nije književnost, to je onda marketinški mamac za agente…
Book: “Tvoj sin, Huckleberry Finn”? Isto je autobiografski roman?
S prijateljem Japancem, redateljem Mokuom Teraokom 2006. puto­vao sam po Savi svojim brodom, Savskom bubom. On je snimao dokumentarac o tom našem putovanju. Zaglavili smo na Đer­dapu, vjerojatno zato što sam ja bio kapetan pa smo svagdje stajali i po deset dana. Tada sam smišljao konstrukciju za roman i mnogi likovi koje smo upoznali putem poslije su se našli u njemu. Pokušao sam, ukratko, odgovoriti na veliko pitanje – je li Huckleberry Finn odrastao. Nema muškarca kojem najdraži autor nije Mark Twain, veliko je pitanje samo je li mu draži Tom Sawyer ili Huckleberry Finn.
Book: I? Je li Huckleberry Finn odrastao?
Ma nije, naravno da nije, pa takvi likovi nikad ne odrastu. A i iskreno – što bi se dogodilo da Huckleberry Finn odraste? Ništa, mrtvilo, dosada. Nema priče.
Nasmijali smo se oboje. Znala sam da govorimo o njemu i da moderni nomadi nemaju klasične baze, sigurnosti, ostajanja i zaustavljanja, ali da bez svega toga njegove priče ne bi bile toliko čarobne. Htjela sam ga pitati zna li i on sve to što ja znam, zna li i on da nikad neće stati i zašto zaista ne bi pisao Dnevnik nomada za neke hrvatske novine, o svojim lutanjima, i geografskim i emotivnim, kad me preduhitrio pitanjem.
“E, možete li me odbaciti do Zagreba? Bit ću tih, miran i dobar, nećete ni znati da sam u autu…”
Naravno da možemo, složili smo se fotograf i ja. Na dar smo dobili dvije jabuke i ćevape kod Jimmyja legende na Savi, koji Bekima pita kamo će. “Evo, u Zagreb, kod prijatelja.” “Šta, nisi se vratio da ostaneš?” pita Jimmy. “Ma ne, nego došo provjerit jel stan na mjestu.” “A đe ti je mama?” pita Jimmy. “Pa u Belgiji.” “A jeste se razj…li”, zaključi Jimmy u klasičnom bosanskom tonu i naruči nam svima po šljivovicu. Krajičkom oka pogledah Bekima. Kao da se kimanjem glave ­složio.
“Je li Zagreb potencijalni dom”, upitah kad smo stali kod Cibonina tornja, a Bekim izašao da u prijateljičinu stanu počne pisati tekst o Knåusgardu, norveškom autoru koji se svojom gotovo reality knjigom u šest tomova, čudna naziva “Moja borba”, pretvorio u fenomen.
“Ne znam”, odgovori Huckleberry Finn, “možda”, stavi vojničku torbu na rame i nestade.

J.V.

Autentičan.
Provokativan.
Priča za sebe.

StoryBOOK je suvremen lifestyle brend kreiran za bijeg u svijet fantazije, glamura i dekadencije. Voli HEDONIZAM i AKTIVIZAM. Sve što zovemo umijećem življenja na Storybookov način.

Naš dom je trenutno naša gastro, glazbena, wellbeing, popkulturna, hedonistička i art oaza. Nekad mjesto susreta, ove osebujne zime mjesto posebnih doživljaja. Neki će zbog toga postati samostalniji u vlastitoj kreaciji, neki zahvalniji i zadovoljniji, a StoryBOOK će vam pomoći premostiti taj put od izolacije do inspiracije, svečano intoniranih misli i trenutaka, svijeta ikona, business ideja, dozu ironije i lude imaginacije. Jer SHOW MUST GO ON. Od sutra smo na kioscima!

Iako je samoodrživa moda u trendu više nego ikada i puno se govori o smanjivanju tekstilnog otpada i dalje radije kupujemo novo nego popravljamo pohabano. Prilično narcistička kultura koju smo stvorili nošenje zakrpane odjeće smatra neprihvatljivim, osim kad je u pitanju jeans. Zakrpani džemper nikada neće biti isti kao novi, no njegov šarm i jest upravo u tome. Ključan twist, kako psihički tako i po pitanju odjeće, je prigrliti nesavršenosti jer su drugačije i jedinstvene

Praporčići, zvončići i stari dobro poznati božićni hitovi svake godine sve ranije kreću stizati do naših ušiju. Ako vam poznati hitovi već paraju po živcima i na listi za blagdane želite slušati ponešto drugačije a podjednako atmosferične zvukove, zavirite u Storybookov TOP 10

Za mnoge se može činiti čudnim da prestižna aukcijska kuća Christie’s ima ‘odjel torbi’, no u pitanju su rijetki i jedinstveni komadi koje potpisuju Hermès, Louis Vuitton i Chanel, a cijene koje postižu ovi modni detalji pune naslovnice novina. Od 2015. godine svake se godine sruši rekord u cijeni najskuplje prodane torbe, a samo možemo nagađati da li će se ovaj trend nastaviti i u 2020., godini punoj iznenađenja

Prije više od dvjesto godina šarlota je stupila na gastro pozornicu kao engleski desert, no početkom 19. stoljeća chef Marie-Antoine Careme uveo ju je u glasovitu francusku kuhinju i dao joj novo, otmjenije ruho

Američki filmski redatelj Wes Anderson nadaleko je poznat po svojoj neobičnoj estetici koja, odmičući se od realnosti i uranjajući u svijet mašte, kreira posebne, vrhunski stilizirane svjetove. Sanjiva estetika Andersenovih filmova privukla je dosad čete obožavatelja, a jedan od njih, Wally Koval, odlučio joj je posvetiti posebnu pažnju

Mlada diplomirana grafička dizajnerica Tena Grgić, umjetničkog imena ARTENA slikarstvu je dala novu dimenziju. Samouka slikarica jednom je prilikom odlučila oslikati cijelo tijelo, a rezultat je oduševio i druge. Nakon suradnje s grupama O.S.D.S i U pol’ 9 kod Sabe njen rad zamijetila je i Ella Dvornik

Sve što zovemo umijećem življenja na Storybookov način, istražite u novom raskošnom izdanju. Kreiran za bijeg u svijet fantazije, glamura i dekadencije, StoryBOOK je vaša autentična molekula jesenskog stila, stava, pop kulture i samo dobrih vijesti

Prošle godine (i svake godine prije toga), u ovo vrijeme već smo se naveliko pripremali za sezonu partyja (i skijanja), a paralelno s time i za ekstra njegu kože. Iako su nam kretanja ove godine bitno ograničena prednovogodišnja i postnovogodišnja sezona i dalje je idealna za njezino dubinsko čišćenje. Za one kojima ne dolaze u obzir vrhunski specijalistički tretmani, postoji plan B – fenomenalni beauty pripravkci koji za samo nekoliko minuta nude spas u zadnji čas

Takozvani ‘tampon tax’ je jedan od primjera neravnopravnosti i iskorištavanja žena na način da se tamponi, ulošci i drugi ženski higijenski proizvodi ne smatraju osnovnim potrepštinama te nisu oslobođeni od poreza. Tako su žene zbog svoje biologije niša na kojoj država zarađuje što cijelu priču čini itekako političkom, a uz nju se veže i pitanje količine otpada koju generira

Mnogi danas rade od kuće, dojučer blagovaonski stolovi postali su radni, dan je zamijenila noć, a noć dan, pretjerano moćni bluetooth zvučnici i slušalice koje ste dobili na dar, konačno imaju smisla… No, ovakav pomalo zbrkani lifestyle traži i neuobičajenu dozu ugode u radnom prostoru. Pronašli smo nekoliko inspiracija kojima vladaju stil i savršeni (ne)sklad, tipičniji za skandinavska rješenja ili francuski boho chic

Jesen je stigla, a koronavirus nam je priuštio apsolutni reset u svakom mogućem smislu – emocionalnom, društvenom, financijskom, poljuljao je neke stavove, neka prijateljstva i opći osjećaj sigurnosti, no izvukao je i mnogo dobra…

Umjetnički radovi najpopularnijeg anonimnog umjetnika na svijetu, Banksyja, uvijek privlače pažnju javnosti, bilo da je riječ o misterioznim crtežima koji posve neopaženo osvanu na nekom od gradskih zidova ili pak o onima koji se za basnoslovne iznose prodaju na najprestižnijim svjetskim dražbama, poput parodije slavne Monetove slike “Lopoči” koja je svojevrsna kritika kapitalističkog društva

Za njenu ljubav prema umjetnosti zaslužan je djed koji je volio mitologiju i bajke. Kaže naučio ju je mnogo toga, ali i opskrbio zanimljivom literaturom kao što su djela Carla Gustava Junga, Josepha Campbella i pjesnika Roberta Blya. Naravno, Pamela Anderson je, intrigantna kakva je, zanimljiva umjetnicima, tako da je ljubav obostrana

Netflixova serija Damin Gambit, pokazalo se, ima magnetsku moć privući gledateljice i to ne više razina. Sama priča o šahovskoj genijalci Beth Harmon koju tumači Anya Taylor-Joy te njenom uspjehu kao i ovisnosti o tabletama, alkoholu, pobjedi i šahu dovoljno je intrigantna, no dodamo li tome i vrlo uspješnu estetsku komponentu, ne treba se čuditi što žene naprosto obožavaju ovaj lik.

Prelazak iz toplih sunčanih dana u maglovitu i hladnu jesen ponekad zna biti težak. To posebno teško pada onima koji pate od sezonskog afektivnog poremećaja. Jedna od popularnijih metoda liječenja je terapija svjetlom, a toga bi nam poprilično moglo nedostajati ove sezone budući da smo kod kuće više nego ikada.

Budući da je stigmatiziran kao potrošna roba, o kišobranu kao modnom dodatku velika većina ljudi, uopće ne razmišlja. No, umjetnik i obrtnik Michel Heurtault hrabro i nadasve uspješno ruši tu percepciju te je kišobranima i suncobranima, koje izrađuje ručno od najfinijih materijala u svom atelieru Parasolerie Heurtault u Parizu, vratio auru elegancije i glamura

Indianapolis Museum of Art u Newfieldu otkrio je svoj novi umjetnički projekt za 2021., sačinjen od poznatih djela nizozemskog slikara Vincenta van Gogha. Od kultnih “Suncokreta” pa sve do obožavane “Zvjezdane noći”, posjetitelji će moći “uskočiti” u umjetnička djela renomiranog umjetnika, baš kao što su to učinili Lily Collins i Lucas Bravo u popularnoj Netflixovoj seriji ‘Emily u Parizu’

Audrey Hepburn je tema novog dokumentarnog filma Audrey koji prikazuje intimnu sferu njezina života, a donosi i dosad neviđene snimke te intervjue s njezinim bližnjima

Magazin Forbes objavio je svoju godišnju listu najbogatijih žena u SAD-u, a koje su svoj impresivni imetak stekle samostalno. Na prestižnoj Forbesovoj listi zasjala su imena 97 žena, dok ih je prošle godine na listi bilo 80, a magazin je objavio kako kolektivna vrijednost svih žena na listi premašuje 90 milijardi dolara. Na listi su se našle žene iz širokog spektra branši i različitih generacija

U nastojanju da koži priuštimo najbolji tretman, kakav i zaslužuje, često nesvjesno griješimo u koracima kombinirajući širok spektar njegujućih sastojaka i ne sluteći da neki od njih u kombinaciji izazivaju kontraefekt, osobito na osjetljivoj puti. Dobro proučite sastojke na deklaracijama kako biste izbjegli fatalne kombinacije i otkrijte nove formulacije koje će joj uistinu pružiti sve benefit

Danas 98-godišnjak, Pierre Cardin vrlo je intrigantna persona u povijesti mode. I to ne samo zato što je iza njega vrlo bogata modna karijera niti zato što je svojim djelovanjem utjecao na rađanje mnogih modnih trendova (posebno 70-ih godina), već prvenstveno zato što je tijekom svog vijeka neumorno istraživao i ulagao u sve prema čemu je osjećao strast

Uz svu raskoš intervjua i fenomenoloških tema posvećenih glazbi, naša glumica s američkom adresom Leona Paraminski rekreirala je i autentične lookove glazbenih ikona. Leonu smo odlučili stilski približiti Jane Birkin. Ili pak u boho romantic métieru vizualizirati Florence Welch. Leoni dobro pristaje i punk stav u maniri Debbie Harry i inkarnacija Blondie, no ona je punokrvna glumica i zanima je poigravanje ulogama, pa zašto ne i Leona kao Lady Gaga, ikona transformacije

Luksuzna modna kuća Louis Vuitton objavila je svoju najnoviju kampanju za mušku kolekciju namijenjenu sezoni jesen/zima 2020. Kampanja je nazvana “Raj na Zemlji”, a u fokusu kolekcije, baš kao i vizuala s potpisom fantastičnog Tima Walkera, nalaze se oblaci koji simboliziraju slobodu, jedinstvo i mir

O strepnjama, neizvjesnosti i strahovima koje su prolazile sa svojim borcima, palčićima, u novom jesenskom broju StoryBOOK-a pričale su nam poznate mame – manekenka i dizajnerica interijera Kristina Bradač Radić, dizajnerica i osnivačica brenda Mai by Majda, Majda Postružin i Daria Lorenci Flatz, prvakinja Drame HNK i voditeljica kreativnih programa u 4Sobe.

Dalton i Bhaskaran su se upoznali na studiju mode u Montréalu, a projekt Matières Fécales nastao je kao odgovor na sve što smatraju grijehom modne industrije – od potrošnosti odjeće, preko zagađenja pa sve do iskorištavanja dječjeg rada. Također, Matières Fécales svojevrsni je i eksperiment koji im je pomogao da se riješe okova normi i predrasuda s kojima su se susretali te pronađu svoj identitet u kojem se osjećaju dobro, i koji voli i prati više od 700.000 pratitelja

Izložba “Grace Before Jones: Camera, Disco, Studio”, otvorena je krajem rujna u Nottingham Contemporaryju, jednoj od najvećih galerija u Ujedinjenom Kraljevstvu, i posvećena je upravo neponovljivoj pojavi koju je utjelovila Grace Jones

Inspirirajte se idejama, naoružajte bojama, printovima, detaljima i vintage umjetninama te unutar vlastitog doma stvorite priču kopirajući vrhunske modne dizajnere – Margheritu Missoni, Alice Temperley i dvojac Basso & Brooke, koji se s lakoćom poigravaju stvarajući chic kaos u svojim arty oazama

Nakon što je raskinuo s Diorom, za kojeg je radio kao asistent, Yves Saint Laurent je osnovao vlastiti brend, a s prvom kolekcijom je debitirao 1962. U penziju se povukao 40 godina kasnije, a ta je četiri desetljeća Laurence Benaïm, novinarka i stručnjakinja za slavnog dizajnera, svela na sto legendarnih komada. Rezultat je luksuzno izdanje koje teži 9,5 kilograma i ogrnuto je u ručno proizvedenu kašmirsku svilu pod naslovom Yves Saint Laurent: The Impossible Collection

Profimedia

Početkom listopada u renoviranom prostoru Palais Galliera, jedinog modnog muzeja u Parizu, otvara se izložba ‘Gabrielle Chanel – Fashion Manifesto’ posvećena životu i radu slavne dizajnerice.

Vremenima ‘običnih’ papirnatih pozivnica za reviju, ispisanih krasopisom i omotanih svilenom vrpcom, očito je odzvonilo. U kriznim vremenima, važnost brendinga dodatno je naglašena, a poznato je da su modne kuće prvaci u inovativnosti. Naravno, tu su kreativnost ucrtali i u svaki segment najnovijih kolekcija i modnih revija koje se većinom održavaju bez publike

Yarn bombing, odnosno heklano ukrašavanje urbanih površina već je neko vrijeme popularan spoj aktivizma i ručnog rada, no lock down je i to promijenio. Kako se aktivizam proljetos preselio u stanove, glavna kućna radinost s aktivističkim prizvukom postalo je vezenje, a neka umjetnička rješenja stvarno su sjajna. Iako su mlađe generacije na njih u početku gledale s podsmjehom, posljednjih mjeseci vez je postao sredstvo subverzivnog komuniciranja putem društvenih mreža

Kao što je pojam K-1 svojedobno probio granice “rodnog” Japana i zaludio cijeli svijet domišljatom idejom mješovitih borilačkih sportova, slično se dogodilo i u kozmetičkoj sferi pojavom termina “K-10”. Pojam korejskih korijena zaslužan je za globalnu popularnost novog pristupa njezi lica. Riječ je o nanošenju različitih preparata u deset koraka koji su, navodno, najzaslužniji za tako poželjan izgled Korejki, ponosnih vlasnica najljepšeg tena na svijetu

Otac odnosa s javnošću Edward Bernays u knjizi “Propaganda” iz 1928. objašnjava da je ljudska žudnja para koja pokreće društvenu mašinu. Seksi žene postale su ono što prodaje. “Seksi” nam stalno izmiče iz ruku jer dokazuje naše nesavršenstvo. Je li to razlog zašto mu vječno težimo?

Aktivisti su se zabrinuli za opstanak tigrova još 2010. kada ih je bilo svega oko 3,200, a iste godine održao se i Tiger Summit na kojem su se okupili svjetski moćnici iz 13 zemalja te znanstvenici i celebrityji, poput Leonarda DiCapria. Deset godina kasnije broj ih se povećao za oko 700. No, iako im se broj generalno povećao, u Laosu, Vijetnamu i Kambodži tigrovi su izumrli. Situaciji mogu pomoći jedino vlade, a kao podrška tom naporu Kenzo je lansirao novu capsule kolekciju

Ovo je godina u kojoj smo najviše vremena provodili u svom domu. Vjerojatno više nego ikada do sada. Za mnoge od nas, naši su domovi postali naši uredi, naše teretane, noćni barovi i restorani. A kada je riječ o detaljima za uređenje interijera – “Pravila kod nas ne postoje”, kaže Gucci

U Monaku, gdje „SAVOIR VIVRE“ živi svoj vrhunac, našla se i osebujna manufaktura čokolade koja svojim izvrsnim proizvodima sladi njegove bogate stanovnike, ali i putnike namjernike. U godini kada „CHOCOLATERIE DE MONACO“ obilježava 100. godišnjicu, odlazimo u Monaco-Ville i slavni butique u kojem legendarna kuća, danas pod prinčevim jamstvom, pruža sigurno utočište svim ljubiteljima čokoladnih kreacija čarobnog okusa.

Pandemija je minimalizirala utjecaj celebrity kulture, redefinirala pojam influencera, vratila na scenu stručnjake te donijela podršku “običnim” ljudima – svakodnevnim junacima, tako da će ova kriza uz mnoge probleme donijeti i nešto dobra – bolje i odgovornije društvo.

Modne piste, čak i one online, su i ove sezone iznjedrile nove beauty trendove, pa će se u sezoni jesen-zima 2020 s maskama ili bez njih, žene, pa i muškarci ipak šminkati. Ovo su trendovi koje ćete uskoro željeti uklopiti u svoje dekorativne beauty rutine

Ako ste, u vrijeme kasnoljetnih i ranojesenskih godišnjih odmora, običavali putovati na neke nove europske destinacije, od Skandinavije do starih mediteranskih gradova te istraživati neka nova mjesta ili pak dane provoditi ljenčareći na nekoj od domaćih plaža, a pandemija koronavirusa pomrsila vam je planove, to nipošto ne znači da ne možete uživati u zasluženom odmoru

Francuska luksuzna modna kuća Saint Laurent nije dopustila da ju pokoleba novonastala globalna kriza. Kolekcija koju plasira na tržište ove jeseni ni na koji način ne tematizira pandemiju ili neku njezinu posljedicu kao što su mnogi dizajneri u posljednje vrijeme, posve razumljivo, činili. Naprotiv, Saint Laurent je nastavio kročiti utabanim stazama, ne mijenjajući pritom niti način snimanja kampanje niti svoj kreativni izričaj. Neka vam posluži kao stilska inspiracija

Vanjski zidovi prestižnog njujorškog muzeja Metropolitan postali su dom porukama nade koje Yoko Ono šalje stanovnicima New Yorka

Od 2004. godine kada je otvoren kao reinkarnacija legendarnog noćnog kluba Ostgut, Berghain slovi kao “najbolji noćni klub na svijetu”. I premda će mnogi tu tezu zasigurno nastojati osporiti, Berghain je nedvojbeno posebno mjesto koje morate posjetiti ako svojim plesnim cipelama zakoračite na tlo Berlina, neosporne prijestolnice elektronske glazbe i raskalašenog ponašanja. No, za prijestolnicu plesa i posebnih iskustava stvar se u vrijeme korone zakomplicirala

“Povezani smo empatijom jer smo bića sačinjena od emocija”, objasnio je kreativni direktor ove prestižne modne kuće Pierpaolo Piccioli, te dodao: “Također smo sastavljeni i od energije i upravo ta energija prouzrokuje promjene, posebno one pozitivne.” Što je bila nit vodilja za novu kampanju. Adut Akech, Christy Turlington, Gwyneth Paltrow, Janet Mock, Laura Dern, Liu Wen, Naomi Campbell i Rossy de Palma fotografirali su njihovi bližnji, a novac od kampanje biti će doniran

Primamljivog mirisa, zadivljujućeg okusa – lagan, sočan, osvježavajući, extra sirupasti – posve nam je jasno zašto je ovaj tradicionalni grčki kolač koji savršeno paše uz sočno voće, desert požude tijekom ljetnih vrućina

Nevjerojatno je koliko jedan tako jednostavan objekt tijekom stoljeća fascinira i žene i muškarce, vizažiste, make-up dizajnere, kozmetičke mogule, glumice, pjevačice, čistačice, ljubavnice, kućanice i manekenke. Baš kao ni mala crna haljina, ni crveni ruž nikada nije izašao iz mode i nikada neće. On je jednostavno puno više od obične šminke!

Sve češće uživamo u street style kadrovima iz Stockholma ili Kopenhagena, a svjetski magazini i portali, uz interijere, sve češće objavljuju i lookove stylish Skandinavki poznatih po ležernoj odjeći čistih linija, nemarnim frizurama i prirodnom make up-u. Izgleda da ta struja sa sjevera utječe i na južniju frontu, a trend sređenih djevojaka na biciklima kroz nekoliko posljednjih sezona polako se preslikava i na naše ulice

Manje poznata ili gotovo potpuno nepoznata pića u zaborav padaju zbog mnoštva različitih razloga. No među njima niti jedno nije toliko obavijeno velom tajne kao Dubonnet. I dok će sam spomen ovog aperitivnog pića izazvati čuđenje većine ovovjekih barmena, samo najpotkovaniji znaju priču koja se krije iza ovog za mnoge tajanstvenog eliksira koji je od svog nastanka u Francuskoj 19. stoljeća dospio na britanski kraljevski dvor

Campbell priča svoju priču kroz anegdote koje je doživjela radeći s renomiranim modnim insajderima, stilistima, fotografima, dizajnerima i urednicima, a koji su s vremenom postali ikoničnima. Jedan od fotografa s kojima je Naomi surađivala, a koji je često orkestrirao upravo te trenutke za pamćenje, je Peter Lindbergh čije fotografije krase knjigu. Zavirite

Profimedia/Copenhagen Fashion Week

Već godinama se oduševljavamo skandinavskom uličnom modom i influencericama koje su po popularnosti odmah uz bok Francuskinjama. Kolovoški Copenhagen Fashion Week, osim digitalnih sadržaja imao je i one u fizičkom prostoru pa su sve oči modne i beauty industrije bile uprte prema skandinavskim influencericama. Kada je skandinavska ljepota u pitanju jedan od glavnih područja interesa su preparati i rutine kojima mogu zahvaliti svoj uvijek svjež i zdrav izgled

U žaru društvene, ekonomske i zdravstvene krize izazvane pandemijom španjolske gripe rodio se jedan novi trend – veo. Žene koje su te dramatične 1918. godine marile za stil, boju svog vela uparivale su s bojom šešira, a isti su način kombiniranja ovih it detalja preporučivale i stranice modnih magazina.

Istraživanja su pokazala da ljude koje upoznamo procjenjujemo za samo sedam do trideset sekundi, i to najviše na osnovi izgleda i stava. Zato uvijek imajte na umu staru izreku da ne postoji druga šansa za ostavljanje prvog dojma.

Profimedia

Svaka epoha nosi svoje ideale ženske ljepote, no zanimljivo je promatrati kako su se ti trendovi ciklički kretali kroz tisuće godina. I kako onda definirati ljepotu?

STORYBOOK, zima 2020.

zavirite u aktualni broj

Naše stranice prepune su doživljaja. Uživajte, naučili smo ih u posljednje vrijeme cijeniti još više.

Newsletter

StoryBOOK je suvremen lifestyle magazin, koji se na hrvatskom tržištu nametnuo kao lider u ‘slow journalism’ pokretu. Njegova uspješna formula na jedinstven način spaja umjetnost, žensku snagu, pop-kulturu, modu, ljepotu, fenomenološke teme, svijet businessa, društvenu scenu, gastronomiju, aktivizam i hedonizam. Prijavite se na naš NEWSLETTER jer … StoryBOOK je priča za sebe.