Matija Dedić nam je otvorio dušu: “Mi na Akademiji nemamo ni jazz-odjel”

Stvoriti vlastiti personality pokraj oca, našeg najboljeg kantautora Arsena Dedića i majke Gabi Novak, koja je kasnih pedesetih godina ravnopravno dijelila pozornicu s Louisom Armstrongom, nije bilo nimalo lako. Ipak, Matija Dedić uspio je izgraditi svoj stil i postao istaknuti jazz-pijanist i skladatelj svjetske reputacije, o kojem je prije više od dvadeset godina pisao i prestižni Time. S Matijom je za StoryBOOK razgovarala Danijela Arbutina

event 15.06.2021.
Matija Dedić / Monika Likarić

Svirao je u gotovo svim zemljama Europe i u Sjedinjenim Američkim Državama s velikim glazbenim imenima kao što su Gene Jackson, John Hollenbeck, Jeff Ballard, Kendrick Scott, Vicente Archer, Lenny White, Buster Williams, Chris Cheek, Johannes Weidenmüller, Antonio Sanchez, Scott Colley i mnogi drugi. Sudjelovao je na festivalima, poput onih u San Sebastianu, Montreuxu, Copenhagenu, Buenos Airesu, i dobio brojne strukovne nagrade u zemlji i svijetu (pet izdanja za strano tržište). Umjetnik glazbe Matija Dedić (47) više od dvadeset i pet godina osvaja nekomercijalnom glazbom i emotivnim pristupom. Kaže kako nije bilo lako stvoriti vlastiti personality pokraj oca, našeg najboljeg kantautora Arsena Dedića i majke Gabi Novak, koja je kasnih pedesetih godina ravnopravno dijelila pozornicu s Louisom Armstrongom.
Sin poznatog dvojca i prvi hrvatski glazbenik o kojem je prije više od dvadeset godina pisao Time svoje je prvo priznanje u Hrvatskoj dočekao prethodno osvojivši međunarodne pozornice. Danas je njegovo ime sinonim za umjetničku kvalitetu i kolege s kojima surađuje iznimno se ponose projektima na kojima je Matijin potpis.

Osvrt na jazz u Hrvatskoj
Prije dvadeset godina razgovarali smo koliko je jazz u Hrvatskoj marginaliziran. U to vrijeme bili smo jedna od samo tri europske države u kojima se jazz ne može studirati na glazbenoj akademiji. Situacija, nažalost, nikad nije bila gora. Na ovim je prostorima, prvenstveno zbog medija, zavladala scena koja pretežno sa sobom ne nosi posebnu kvalitetu ni muzikalnost, o tekstovima da i ne govorim. Čast iznimkama, naravno. Više od dvadeset godina gledam istih sedamdeset posto svoje publike na svojim nastupima. U prilog svemu ne ide ni podatak da na Muzičkoj akademiji još nemamo službeni jazz-odjel. To bi uvelike dalo krajnje nužan kredibilitet statusu jazza kod nas. Ali raduje me činjenica da se posljednjih godina pojavilo jako puno mladih izvrsnih glazbenika, koji imaju ulogu naših nasljednika i koji će zasigurno nastojati očuvati da taj žanr nikada potpuno ne zamre u ovoj sredini. Kao što to moja generacija i nešto starija plejada nastoji.


Koliko vam je, kao mladom pijanistu, značila podrška i uvažavanje roditelja?
Jako mi je značila njihova podrška, pogotovo odobravanje moje majke kad sam odlučio otići na studij jazz-glazbe u Graz. Kasnije, kroz karijeru na ovim prostorima, mnoga vrata bila su mi otvorena samom činjenicom da sam sin slavnih roditelja. Naravno, zbog toga sam osjetio potrebu sve to opravdati fanatičnim radom.


Je li točno da Arsen nije baš pretjerano ljubio jazz i vašu odluku da se bavite tom vrstom glazbe?
Otac je u tom trenutku smatrao da je riječ o mojem trenutačnom zanosu i hiru i da iza sebe olako ostavljam 13 godina serioznog rada na polju klasične glazbe. Ubrzo sam ga razuvjerio. Kad je došao na završni koncert, na mojoj prvoj godini studija u Austriji, shvatio je da sam se vrlo ozbiljno primio posla i u godini dana ostvario iznenađujući napredak.


Kada ste otkrili jazz?
U mojoj sobi oduvijek je bilo jako puno ploča jazz-glazbe. Kako od oca, tako i od majke. Čuvši album Keitha Jarretta „Köln Concert“ negdje u 17. godini, na prvu sam se zaljubio u taj način glazbenog izričaja, u slobodnu i improvizacijsku formu. Ta me je ljubav odvela smjerom kojim se i danas bavim. Klasika je bila i ostala moja velika inspiracija i često sam gost na festivalima tzv. ozbiljne glazbe. Posljednjih desetak godina bavio sam se opusom Dore Pejačević, Blagoja Berse, Bacha, Vivaldija, Wagnera, Verdija…


Za vas je jazz…
Oruđe koje me ohrabruje, veseli, uzbuđuje i izaziva posebne emocije i uspomene.


Koje je najomraženije pitanje koje su vam postavljali u djetinjstvu?
Pjevaš li lijepo kao mama i tata (smijeh)?
Pjevam, u sebi dok sviram. Glas je najljepši izvor glazbe. Puno pijanista tako funkcionira. Tako melodijske linije i ideje lakše ostvarujemo. Nemam lijep glas, ali intoniram jako dobro.


Pišete li pjesme?
Pokušavao sam, pokušavam ponekad i dandanas napisati pjesmu, ali taj talent, nažalost, ni izbliza nisam naslijedio od oca. Uglazbljujem s vremena na vrijeme pjesme koje mi ljudi pošalju s njihovim tekstovima, ali vrlo rijetko. Davno sam radeći na nekim predstavama uglazbljivao songove, nedavno sam napravio glazbu za klapu Maslina, na tekst g. Frane Bilića… Pišem samo instrumentalnu glazbu za svoje potrebe i na području jazz-glazbe.


Najdraži Arsenovi stihovi…
Zaista je teško izdvojiti najdraže pokraj tolikog opusa, ali posebno volim njegove pjesme „Sve te vodilo k meni“, „Kako si“ i „Razgovor s konobarom“…
„Sve te vodilo k meni, iz daljine, iz mraka
Sve te vodilo k meni, već od prvih koraka
Mada ništa nisi rekla, ja sam znao
Iz tih kretnji i porijekla: Sve je isto, sve je ‘kao’
Sve te vodilo k meni, sve što rode samoće
Mala primorska mjesta, isti pisci, ploče…“


Nekoliko rečenica o glazbenim avanturama i stilskim okvirima…
Vrlo sam otvoren za kvalitetnu glazbu, uostalom, takvo mi je nasljeđe i činjenica da sam prilično, što bi se reklo, all round pijanist. Obožavam Sade Adu, talijansku glazbu, Lauru Pausini, Giorgiu, sklon sam i Princeu, Whitney Houston, Alicii Keys, Nirvani, Jamiroquaiu, dobrom houseu, acid jazzu… Sviđa mi se brazilska glazba, glazba Orijenta i Bliskog istoka. Svi ti utjecaji odveli su me u mnoge zanimljive suradnje. Oca sam pratio 10 godina, bio sam njegov službeni pijanist, majku pratim dandanas na njezinim koncertima. Izdvojio bih meni vrlo bitnu suradnju s Tamarom Obrovac. Zaista sam imao sreću odmah nakon povratka sa studija „uletjeti“ u njezin Quartet. Prošli smo zajedno puno toga i obišli dosta svijeta. Ona je veliki promotor autorske autohtone glazbe izvan granica. Tamara, Kruno, Žiga i ja smo pravi bend. Puno je tu povjerenja i radosti. E da, davnih dana bio sam i član Soulfingersa.


Koliko su solo izvedbe psihički i fizički zahtjevnije, izrazite li svoje emocije ipak najbolje kroz solo?
Uz dužno poštovanje i ljubav prema svim kolaboracijama, većina ljudi smatra da dajem najviše od sebe kad sviram solo. I struka i publika smatraju da je u mojoj priličnoj diskografiji album „Matija svira Arsena“ master piece. Solistički nastupi daju mi veliku dozu slobode, ali su ujedno i vrlo zahtjevni, svaki put hrabro ulazim u glazbenu avanturu. Moji su nastupi uglavnom improvizacijski. Ali što sam stariji, sve više volim svirati u kolektivu. Tu je ipak prisutna radost interakcije, a i sam fokus na mene samog je manji. Dakle, biti „side man“.


Mistična sprega Matije i Šibenika…
Šibenik je grad neizmjerno važan za mene. Prvenstveno emotivno. U Šibeniku je rodna kuća pokojnog oca, ondje imam puno pravih prijatelja i ludih uspomena iz djetinjstva. U Šibeniku sam na ljetnoj jazz-kužini prvi put predstavio Matija Dedić Trio, ondje sam svirao s legendarnim Close Distance, imao probe kod Frue, tu su i Vojini festivali, izlasci u Vesla, moja Jadrija i basket u Varoši.


Šibenčani su „posebna sorta“ publike koja zna izviždati mnoge etablirane izvođače…
Istina, ali publika dolje pretežno mi je jako sklona. Dosta me grad svojata i sretan sam zbog toga. Nažalost, za razliku od djetinjstva i odlazaka na zimske i proljetne praznike, sad je sve svedeno na ljetni boravak koji često i nije toliko dug.


Osim klavira na kojem briljirate, što biste još voljeli znati/naučiti svirati?
Definitivno bubanj, sopran saksofon i električnu HC gitaru. Volim i metalce.
Snažna umjetnička veza s Gibonnijem…
Između nas dvojice postoji veliko razumijevanje i povjerenje. Radimo zajedno od 2004. godine, cijeni me, a meni su njegove balade prekrasne. Gibonni mi je pružio golemo povjerenje prepustivši mi organizaciju (do najsitnijih detalja) koncerata po regiji i izvan zemlje. Velika je to gesta tako velike zvijezde kao što je on. Naravno, radilo se o manjim nastupima, do 500 ljudi i bilo je bez ikakve prisile s moje strane. Uvijek je divan prema meni, nastupi su nam puni pozitive. Gibonni je, s obzirom na svoju reputaciju, vrlo jednostavan suradnik. Odlika je to velikih.

Matija Dedić i Gibonni


Što ste naslijedili od roditelja?
Arsen je bio poznati tradicionalist koji nikad nije prihvatio društvene mreže, nije se koristio e-mailom, skypeom… i ja sam naslijedio nešto od njegova tradicionalnog pristupa. Dandanas sve pišem rukom i ne upotrebljavam Sibelius i ostale programe. Stara škola!


„Matija svira Arsena“ jedan je od najboljih instrumentalnih uradaka na ovim prostorima u posljednjih dvadeset godina. Koliko je emotivno teško kad Matija svira Arsena?
Po mnogima, to je moj najbolji uradak. Zaista se sve poklopilo, mistika praznog Velikog Lisinskog, vrhunski klavir. Jasno je da je količini raznih priznanja za taj rad kumovala i činjenica da je zbog očeva odlaska na tom projektu bio veliki fokus i da se Croatia Records iznimno potrudila oko svega, no isto tako stvarno ga je lijepo čuti. Nisu to nimalo laka emotivna stanja. Prisjećam se naših zajedničkih nastupa i nosim u sebi veliku dozu ponosa i sreće što je napisao takvu nebesku glazbu. Bilo bi mu neizmjerno drago vidjeti kako svom radu pristupam maksimalno ozbiljno, držeći se svega što sam od njega naučio i što bi on od mene očekivao. I činjenica da nije čuo moj album u meni budi veliku tugu, jer pouzdano znam da bi bio presretan i ponosan.


Koliko dnevno provodite vremena za klavirom?
Za vrijeme faksa, a i u ranijoj mladosti, vježbao sam jako puno. U Grazu bih dnevno za klavirom znao provesti i po 10-12 sati. Kasnije sam dobio dijete, život je počeo pisati neku drugu priču pa se i broj sati provedenih za klavirom smanjio. Ali sviram dosta i dandanas. Kako koji dan, ovisno o inspiraciji i obvezama. Ima tu dosta rutine, priznajem. Nekad se mogu pripremiti za nastup samo da odvojim sat vremena mira, razmislim i duboko udahnem…


„Influences“ ste snimili u suradnji s inozemnim glazbenicima, udruživši se s kontrabasistom Thomasom Brameriejem i svjetski poznatim bubnjarom Manuom Katchéom. Album je predstavljen na jazzaheadu u Bremenu, najvećem jazz-skupu na svijetu. Vaš osvrt na album, za koji ste rekli da je „neki novi Matija“.
Odabir legendarnog bubnjara i njegov pristanak na suradnju veliki je privilegij za mene. On ne dolazi striktno iz svijeta jazza, a i ja sviram nešto drukčije, pa sam tako i prilagodio nove autorske skladbe. Vrlo sam ponosan što mi je nedavno HDS dodijelio nagradu za taj materijal, na promidžbi domaće autorske glazbe izvan naših granica.


Stranu diskografiju promovirate samo na stranom tržištu. Koji je razlog tome?
U Hrvatskoj sam prisutan više od 25 godina. Zbilja nema potrebe da se guram među mlađe glazbenike. Ionako sam dobio zaista puno priznanja i pohvala. Ganjam paralelno inozemnu karijeru stranim izdanjima i svirkama, i regionalnu pitkiju, s albumima kao što su recimo posvete Arsenu i Zlatanu. Ionako ljudi ovdje vole da Matija svira „normalnu i slušljivu glazbu“, kako oni kažu.


Imate li menadžera ili, poput roditelja, odbijate tu pomisao?
Nemam službenog menadžera, kao što ga ni moji nisu imali. Imam dosta posrednika po regiji i izvan granica. Velika zvijezda nisam, a i dolazim iz nekomercijalne glazbe koja menadžerima, potpuno jasno, nije financijski zanimljiva. Moj broj telefona i mail nalaze se na mojoj web stranici i nisu tajna – do mene se lako može doći.  
Naravno, kad me zatrpaju mailovima pomislim kako bih trebao imati nekoga tko će taj dio odrađivati umjesto mene. Ali navikao sam raditi na ovaj način i svoj sam krojač sreće. Situacije s menadžerima, osim s „onim ozbiljnima“ i nisu tako bajne. A ja se zbilja ne mogu žaliti. Posljednjih 7-8 godina sviram minimalno 50 koncerata godišnje, što uistinu nije malo.

Jednom ste rekli kako ste sretni što ste dobili Lu, jer ste baš priželjkivali kćer…
Da! Kći je ipak kći. Oprečno dalmatinskim genima, no ja nosim i ostale krvi, njemačke preko Gabi, a i Zagrepčanin sam. Uz to sam horoskopska Riba, nježniji znak. Eto, možda i u tome postoje neki razlozi što sam priželjkivao baš žensko dijete.

Autor: Danijela Arbutina

Autentičan.
Provokativan.
Priča za sebe.

StoryBOOK je suvremen lifestyle brend kreiran za bijeg u svijet fantazije, glamura i dekadencije. Voli HEDONIZAM i AKTIVIZAM. Sve što zovemo umijećem življenja na Storybookov način.

Dvije prijateljice, Sabina Rešić i Azra Salkanović, autorice su novog zanimljivog hrvatskog brenda NUUIT. Ovi trenutačno poprilično popularni modni dodatci su izrađeni od dva sloja vrlo mekane kože te ugodni za nošenje. Namijenjeni su prvenstveno ženama koje prate modu i uvijek su u potrazi za novim stvarima i idejama. To su osobe koje teže autentičnom modnom izričaj i ne nedostaje im hrabrost nositi neobične odjevne komade kao što su NUUIT harnessi

Psihijatar Robert Torre autor je nekoliko knjiga s područja psihologije ovisnosti te kritičkog pamfleta ‘Prava istina o psihijatriji’. Donosimo isječak iz njegove posljednje knjige ‘Ludilo uzvraća udarac’ u kojoj je izložio više od dva stoljeća dugu priču o monopolu psihijatrije nad ludilom

Glitch art neki uspoređuju s punkom. On je sustavna pogreška koja mijenja vizualni dojam i pandan je našoj osobnoj ranjivosti. Jer u svijetu koji strogo teži savršenstvu biti greška postalo je vrijednost po sebi, a veliki revival glitch arta dogodio se dijelom i zbog izazivanja medija koji su se mnogima činili izvan dosega te su smatrani ekskluzivnim, glossy, nerealističnim i bez mane. Glitch art postao je više od pokreta koji veliča nesavršenosti i komentira suvremenu kulturu, ušao je u naše osobne datoteke, ali i u mainstream medije, što je zanimljivo s obzirom na to da je kritika pop kulture i njezinih trendova, otkriva Vedrana Sunko

Popularna serija knjiga ‘Catwalk’ potkraj listopada dobiva novo pojačanje – tom posvećen bogatoj povijesti talijanske modne kuće Versace. Knjiga sa zlatnim koricama nosi naziv ‘Versace Catwalk: The Complete Collections’ i sastoji se od impozantnih 1200 fotografija s modnih revija i kratkim tekstovima koji prate vizuale dajući temeljiti uvid u svaku Versace kolekciju, ali i u […]

Djelo je napravljeno posebno za umjetničinu retrospektivnu izložbu Yayoi Kusama koja je održana u Reini Sofiji, u Madridu, Centru Pompidou, u Parizu, Tate Modern, u Londonu i Muzeju američke umjetnosti Whitney, u New Yorku, 2011. i 2012. To je bila najveća instalacija koju je napravila do tada. Kao što drugi dio naslova djela sugerira, djelo nastoji vizualizirati život kao ‘briljantno’ iskustvo. Djelo postoji u tri izdanja od kojih je ova verzija (koja je opsjela Instagram!) u vlasništvu Tatea

Magazin StoryBOOK s novim brojem slavi umijeće življenja na umjetnički način, izdvojite vrijeme i uživajte u istraživanju imaginarija zanimljivih umjetnika, svjetski poznatog ilustratora i dizajnera Mirka Ilića, koji je prije 35 godina preselio u SAD i postao umjetnički direktor časopisa Time te ilustrator za New York Times, razgovarali smo o angažiranoj umjetnosti i toleranciji. Naučite […]

Začarana šuma – zaboravljen svijet mitskih bića Hrvatske zajednički je umjetnički projekt Ive Lulić i Zdenka Bašića koji predstavlja priču o staroslavenskim božanstvima kroz medij režirane fotografije snimljene u prirodnim krajolicima Hrvatske. Oboje autora već dugo crpe inspiraciju iz tema hrvatske mitologije, a sada su zajedno realizirali umjetnički projekt na temu slavenske mitologije s ciljem očuvanja navedenog dijela kulture i povijesti

Dvije briljantne serije fotografija koje datiraju iz sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća, a tematiziraju noćni život u Parizu i New Yorku spajajući tako nostalgiju i izlaske za kojima smo toliko dugo čeznuti, zovu nas na partijanje. Zavirite!

Na izboru The Best Chef Awards 2021. Ana Roš, glavni chef slovenskog te svjetski poznatog restorana Hiša Franko, u kojem isključivo s namirnicama iz regije utjelovljuje svoju viziju stvarajući osebujnu kulinarsku čaroliju, zauzela je sedmo mjesto. O veličini uspjeha dodatno govori i činjenica da je Ana jedina žena u top 10! Donosimo ekskluzivni intervju koji je Ana dala za StoryBOOK, a u kojem priča o strasti prema kuhanju koja ju je, zahvaljujući predanom radu, dovela u vrh gastronomskog svijeta

Volite li modnu fotografiju starih majstora kao što su Irving Penn ili Richard Avedon, tada ćete zasigurno obožavati studijske fotografije koje su nastale kao vizuali za novu kolekciju modne kuće Schiaparelli. Premda je dio fotografija u boji, a dio u crno-bijeloj tehnici, kako bi se predočila dualnost Else Schiaparelli koja je poslužila kao nadahnuće za […]

180 Studios 14. listopada ove godine javnosti predstavlja izložbu originalnih setova, rekvizita, kostima i umjetničkih djela koja osvjetljavaju jedinstvenu estetiku djela, filma ‘The French Dispatch’ Wesa Andersona

Kada je legendarni britanski glazbenik David Bowie preminuo u siječnju 2016. godine, njegovi obožavatelji su se, premda nevoljko, pomirili s time da je došao kraj jednoj plodnoj karijeri, te da im ne preostaje ništa drugo nego iznova preslušavati neke od njegovih brojnih albuma ili pak gledati neki od nebrojenih filmova koje je tijekom svoje karijere […]

Dalibor Matanić možda je domaći najplodniji režiser, a koji posljednjim svojim radovima niže nagradu za nagradom. Iako nas je isprva iznenadila, ne možemo reći da nije bila očekivana nagrada Grand Prix koju je njegova nova serija ‘Područje bez signala’ osvojila na prestižnom festivalu Series Mania koji se održao od 26. kolovoza do 2. rujna ove godine. Na festivalu je prikazano više od 60 ekskluzivnih premijera serija iz cijeloga svijeta, a u natjecateljskom programu Panorama International u kojem je ‘Područje bez signala’ nagrađeno titulom najbolje serije, u konkurenciji je bilo 15 serija

Red Hot Chili Peppers najavili su svoju prvu turneju otkad se gitarist John Frusciante vratio u grupu! Turneju su najavili u satiričnom videu, televizijskim vijestima, postaje KHOT. Naravno da tv postaja ne postoji, izmišljena je!

Prije sedam godina Nikola Škorić osnovao je Electrocoin, prvu bitcoin mjenjačnicu za posredovanje u trgovanju kriptovalutama, ubrzo mu se pridružio i današnji partner, ravnopravni direktor tvrtke Marin Maržić, a nakon toga tvrtka je razvila i PayCek sustav za procesiranje kriptouplata te s Hrvatskom poštom i uslugu za otkup kriptovaluta u HP poslovnicama. Zahvaljujući tome ove su godine zauzeli šesto mjesto Deloitteove liste najbrže rastućih tehnoloških tvrtki srednje Europe, što je ujedno najbolji rezultat hrvatske tvrtke. Da bi te činjenice zvučale još impresivnije, dovoljno je reći da su prošle godine ostvarili promet od 44 milijuna eura, što su ove godine dosegli već u prvih šest mjeseci

Sjećate li se onih zlatnih vremena u kojima je cvjetala popularnost ‘Prijatelja’, a ravna i stepenasta frizura boje meda koju je nosila Rachel Green bila je sveti gral u domeni najljepših celebrity frizura?

Prošlo je nešto više od mjesec dana otkako su Talibani preuzeli vlast u Afganistanu, što je, očekivano, prouzrokovalo humanitarnu krizu zabrinjavajućih razmjera. Kao što su mnogi mediji dosad izvještavali, ženska su prava i slobode posebno ugrožena, a na meti nove vlasti našle su se i afganistanske novinarke. Sudeći po izvještavanju Reporters Sans Frontièresa, od 700 novinarki koje su donedavno radile u Kabulu, svoja radna mjesta zadržalo je njih tek 39. Evo kako im možemo barem simbolično pomoći

Priča inspirirana kultnim londonskim hotelom Savoy u kojem je osnivač kuće, Guccio Gucci, radio kao mladić i gdje je, gledajući glamurozne goste hotela kako hodaju lobijem, uživao u njihovim modnim izdanjima pronalazeći inspiraciju za svoj budući rad, poslužila je keativnom dvojcu Alas i Piggott kao temelj priče za moćnu kampanju. Zavirite u čudesan Gucci svijet

Paolo Sorrentino, majstor prekrasnih filmova, ove jeseni donosi još jedno (ako je suditi prema traileru) isto takvo prekrasno ostvarenje – film ‘The Hand of God’. Sorrentino se ovim filmom vraća u rodni grad kako bi ispričao svoju najosobniju priču, priču o sudbini i obitelji, sportu i kinu, ljubavi i gubitku.

Možda na prvu djeluje neobično i nekonvencionalno, no u suradnji s umjetnicima mlađe i srednje generacije realizirano je jedanaest umjetničkih intervencija u Kaznionici u Turopolju i Odgojnom zavodu u Turopolju. Projekt Sloboda stvaranja, uključit će još oslikavanje Zatvora u Rijeci, Probacijskog ureda u Zagrebu, Zatvora u Bjelovaru i Zatvora u Zagrebu

Proces starenja je neizbježan, što ne znači da na njega ne možemo utjecati. Dovoljno je upoznati “mehaniku’” starenja kože, početi osluškivati njezine potrebe, a svoj beauty režim prilagoditi njezinim zahtjevima. Imali 20 ili 60 godina, jedno se nikad ne mijenja – zaštitite kožu od vanjskih oštećenja, UV zračenja, onečišćenog zraka i duhanskog dima. klonite se loše prehrane, neaktivnosti i stresa

Donosimo vam recept za slatki zalogaj koji nikog neće ostaviti ravnodušnim

Održiva moda je veliki trend, no to ne znači da je lako kupiti komad koji je uistinu održiv. Odnosno proces nije jednostavan, a ono što pomaže su definitivno certifikati koji jamče neke od elemenata održivosti

Nakon posljednjeg, kratkog filma ‘The Human Voice’ gdje smo uživali u izvedbi Tilde Swinton i Almodóvarovoj estetici, sada s nestrpljenjem čekamo novi film Madres Paralelas koji 10. rujna dolazi u kina. Glavne uloge imaju Penélope Cruz, Aitana Sánchez-Gijón i njegova vječna filmska muza Rossy de Palma

Uzgoj biljaka i vrtlarenje, zahvaljujući lockdownu, postao je jako trendi hobi. Nemogućnost putovanja na egzotične destinacije posebno je cijenu podigla egzotičnim ukrasima, naročito biljkama. Kod nas je prilično teško nabaviti neuobičajene biljke, a njihovo naručivanje iz inozemstva nije siguran način jer dostava često traje predugo za živu biljku. No od nedavno ni to nije problem jer online trgovina Džungla Plants prodaje i sigurno dostavlja zanimljiv izbor egzotičnih biljaka i sve ono što je potrebno za njihov uspješan uzgoj

Nove generacije žele slobodu punog spektra izražavanja vlastitog identiteta i nipošto ne pristaju na to da ih se smješta u kućice ili ladice pa ni kad je riječ o rodnom identitetu. Istraživanja su pokazala da oko 50 posto milenijalaca smatra da je rod pitanje koje se može definirati – spektrom. Činjenica je da su otkad je svijeta novi naraštaji donosili svjetonazore kakvih se njihovi roditelji najčešće nisu mogli ni domisliti, stoga i na ovaj “trend” možemo gledati kao na svojevrstan simptom zdravlja društva, otkriva Vedrana Sunko

Fotograf iz Bruxellesa već pet godina krstari svijetom pronalazeći i snimajući najzanimljivija mjesta za život, od nebodera do izoliranih skrovišta, a proputovao je preko 20 zemalja na šest kontinenata. Osim zanimljivih lokacija, fotografirao je i nekoliko osebujnih i ultranaprednih nebodera. Otkrijte svoje tajno virtualno, a jednom možda i stvarno, mjesto za bijeg

Ovaj grčki kolač od naranče sočan je i osvježavajući desert za ove tople dane

STORYBOOK, jesen 2021.

zavirite u aktualni broj

Naše stranice prepune su hedonizma i ekskluzivnih doživljaja. Uživajte, naučili smo ih u posljednje vrijeme cijeniti još više.