Dalibor Jakus o knjizi ‘Kraljev gambit’: ‘On znači otvaranje muškarca prema svijetu koji ne trpi autoritativnost, toksičnost, arhetipove.’

‘Kraljev gambit’ je knjiga kratkih priča. Našu autoricu je zanimalo kako izgleda proces stapanja prekrasnih vizuala, divnog zvuka, finog dodira, a na momente su se (po)javili i neodoljivi okusi i mirisi, u čudesnu zbirku. Zanimalo ju je kako izgleda proces objedinjavanja svih tih čula na papir kod Dalibora Jakusa

event 19.07.2021.

Prije nešto više od tjedan dana održala se druga (!) promocija knjige ‘Kraljev gambit’ autora Dalibora Jakusa. Tko je ikada radio u medijima i u kulturi, pratio festivale (posebno one filmske) kao autor, novinar ili čak radio na njima, jako dobro zna ime ‘Dalibor Jakus’. To je ime koje u inbox e-mailova i ostalih komunikacijskih kanala donosi najnovije vijesti o najzanimljivijim dijelovima programa festivala, filmovima, razgovore s autorima i komunikacijska spona je između autora i publike. No, taj profesionalac u svom radu i djelovanju donosi još nešto; razumijevanje estetike te tankoćutan pristup umjetničkom sadržaju.

Upravo zato me je iznimno obradovala vijest u inboxu koju ovog puta nije slao Dalibor Jakus, već je to bila vijest o autoru Daliboru Jakusu; da je napisao zbirku priča i poziv na predstavljanje njegove dvojezične knjige bogato opremljene fotografijama i ilustracijama. Osoba koja umjetničkoj materiji pristupa s tolikim razumijevanjem i senzibilnošću morala je napisati visoko estetizirano djelo. Još sam naziv; ‘Kraljev gambit’ dao je naslutiti da se radi o nečemu takvom.

Knjiga je ispunila očekivanja. U rukama sam imala prekrasan pogled, divan zvuk, fin dodir, a na momente su se javili neodoljivi okusi i mirisi. Zanimalo me kako je nastala knjiga, kako izgleda proces objedinjavanja čula na papir kod Dalibora Jakusa. Evo što mi je kazao:

‘Kraljev gambit’ je knjiga kratkih priča, no prije sam ju doživjela kao zbirku dnevničkih zapisa? Vodiš li neku vrstu dnevnika? I, izgleda li on – tako?

Priče sam pisao različitim stilom, ali sam se poigravao sa strukturom i žanrom. Većinom su pisane u formi kratke priče, no neke su od priča zbog teme ili inspiracije zahtijevale drukčiji pristup. Pribjegao sam i ostalim formama, tako da se u zbirci mogu pročitati dnevnički zapisi, kratki eseji i poezija pisana u prozi. Budući da pišem spontanu književnost, ne kalkuliram s formom. Glavna mi je preokupacija okidač za pisanja, a meni su to životne situacije, odnosi s ljudima, emocije, stanja.

Dnevnike sam pisao u tinejdžerskoj dobi kad je bio popularan ‘Dnevnik Adriana Molea’, međutim nisam uspijevao održati disciplinu pisanja. Započeo bih i vrlo brzo odustao. Bio sam zanesen idejom da moram pisati svaki dan. Na dnevnike sam gledao i pomalo romantičarski, kao prostor u kojem se zapisuju tajne. No, riječ je o formi koja je poput današnjih TV serija – štiva u nastavcima, s glavnim i sporednim likovima te s radnjom koja je pomalo queer.

Pokušao sam se vratiti pisanju dnevnika i u zrelijoj dobi, no bilo je to više mučenje nego pisanje. I tako sve do pojave bloga. Blog dnevnik se, za razliku od ukoričenog, ne skriva od tuđe pažnje ili drži u ladici pod ključem. Omogućuje editiranje sadržaja, postavljanje fotografija i nalik je kreiranju časopisa. Uz to, ima i prostor za komentiranje, a takva dvosmjerna komunikacija više odgovara mom karakteru.

E, sad netko može postaviti pitanje je li dnevnik objavljen na blogu intiman i hoće li autor s vremenom pasti u zamku interesa čitatelja? U tom smislu ‘Kraljev gambit’ nema ništa od bloga, jer sam priče pisao bez predumišljaja, ali zato ima nešto od dnevnika – jer je vizualno tako opremljen.

Ne nalazimo često na policama knjižara i knjižnica knjige ovakve tematike i ovakvog sadržaja? Kako si uopće došao na ideju za takvu knjigu? Što je utjecalo na njezin nastanak?

Kako mi je rekao Izdavač, jedan od brojnih razloga zbog čega su objavili ‘Kraljev gambit’ bio je taj što je rijetkost na policama knjižara naći sličnu knjigu. Kad smo krenuli u izradu nisam imao uzorak kojim sam se vodio. Ne volim kopirati, a još manje podilaziti. Bilo mi je važno da knjiga bude dvojezična i da se time stvori recepcija kod domaće i strane čitateljske publike. A, u trenutku kad smo pričama pridružili fotografije i ilustracije, koje sam imao od ranije, znao sam da će prisutnost tog napisanog i vizualnog knjigu učiniti raskošnom.

Autori fotografija i ilustracija, kao i osobe koje su prikazane na njima, su često bili prisutni na mom blogu i želio sam svojim pričama podariti nešto i od njihove kreativnosti. Ujedno pokazati slojeve muške kreativnosti u novom dobu – fluidne, nebinarne, intimne.

U pisanju sam najviše bio pod utjecajem logike beat generacije, pisanja bez pravila i bez kočnica. Ne mogu reći da su mi Jack Kerouac, Allen Ginsberg ili William Burroughs uzori, ali je njihova književnost snažno oblikovala moja promišljanja i stavove. Klonim se stereotipa i ustaljenih obrazaca, a intrigira me percepcija muške emocije i seksualnosti u politiziranom okruženju poput našeg.

U nekoliko navrata si kazao da je knjiga nastala kao logičan slijed na tvoje pisanje bloga, prisjetimo se; ‘Drugi par gaća’… Mislim da ima nešto preko godine da nisam pročitala tvoj blog zapis/objavu… Hoćeš li se vratiti blogu kao spisateljskoj formi? Ili su ga u potpunosti zamijenile korice i papiri knjige?

Ma, blog je kao platforma stvar prošlost. Mislim da živimo u formatima u kojima se život bilježi unutar zadanih kvadrata društvenih mreža. Čini mi se da smo zbog toga u stalnom sukobu između autentičnog i frejmanog. Autentičnosti se do nedavno pripisivalo obilježje egoizma, ali zato volim nove generacije mladih ljudi koji se ne daju ukalupiti. Nažalost, balast utjecaja novih medija, kojima se i sam teško odupirem, učinio je da su riječi postale suvišne. Visoka estetiziranost je postala matriks naših odnosa i zato ne čudi da je vizualno konstantan predmet razgovora. Kažu da jedna fotografija može zamijeniti 60 000 riječi i tko bi onda imao potrebu pisati?!

Slike, scene i prizore koje opisuju priče u knjiži su visoko estetizirane. Kao da se opisuju najdragocjeniji, najljepši, najveći trenuci i emocije. I iako se moram izražavati u superlativima kada ih želim predočiti nekome drugome, istovremeno se radi i o jako decentnim, minimalnim i elegantnim potezima u pisanju. Postigao si jedan jako, jako fini balans u izražavanju, da ono superlativno izraziš s minimalnim. Ne bih se složila da će knjiga probuditi u čitatelju_ici Oscara Wildea, kako piše na koricama, prije bih rekla da bi u čitatelju_ici probudila Paola Sorrentina. Tako sam ja doživjela, ‘vidjela’ tvoje priče… Mogu ih zamisliti kao scene, isječke njegovih filmova. Kako su drugi doživjeli knjigu, s estetske strane? Jesu li ti javili kakve povratne opaske, feedback?

Blog sam volio jer je bio platforma za nezavisne, i mnogi su ga novinari u svijetu koristili kako bi iznijeli priče o kojima se nije govorilo. I meni je bio ispušni ventil, no mislim da sam s tom formom završio. Ipak, spadam u staru školu jer i dalje skiciram misli olovkom u bilježnice koje uvijek nosim sa sobom bez obzira gdje idem.

Hvala ti za feedback… eto, takva su suptilna opažanja ‘mojo’ za pisanje.

Emocije ili trenuci koji su mu se urezali pod kožu i o kojima pišem svakako nisu obična stanja koje tretiram kao vožnju u jednom smjeru. Kad o takvim stanjima govorim ljudima, pretpostavljam da kao i drugi pomalo nadograđujem i ukrašavam, i neću namjerno reći pretjerujem. Trudim se vjerno prikazati vlastite dojmove.

U pisanju pretjerivanje bez mašte većinom smeta. Storytelling je dio mog svakodnevnog PR posla, a kako radim za projekte vezane uz animaciju, film i kazalište, uistinu razmišljam i pišem filmski.

Oscar Wilde koji je naveden na koricama knjige je izvučen iz predgovora Nenada Korkuta, koji u dendijevskom stilu htio naglasiti kako je za čitanje Kraljevog gambitqa važno uključiti sva osjetila. Identičan komentar sam dobio i od prevoditeljice knjige Ivane Ostojčić što mi je bilo posebno drago jer sam se s njom u startu dogovorio da kod prevođenja ostane u potpunosti lišena mojih komentara ili viđenja teksta na engleskom jeziku. Mislim da je Ivana prijevodom mojim pričama podarila liniju ljepote jednoga Sorrentinija.

Spadaš u jednu od posljednjih generacija koje su odrasle pišući; leksikoni, dnevnici, spomenari dio su tvog, našeg djetinjstva i ranije mladosti. Čitalo se isključivo s papira, što novinskog, magazinskog, knjižnog. Poremećaj pozornosti nije bio toliko čest kao kod današnje djece i mladih. Nismo bili bombardirani s informacijama prilikom odrastanja. Koliko je to utjecalo na tebe i tvoje pisanje? Iako se radi o kratkim pričama, ulovila sam se da sam često nakon neke rečenice stala i razmišljala o njoj. Uzela sam si vremena shvatiti ju, zamisliti ju i promisliti ju. Jesi li ih ti tako i pisao?

Zvučat će kao floskula, ali čitanjem gradimo našu osobnost. S knjigom ulazimo u pustolovine i otkrivamo da nemoguće iznenada postaje moguće. Slažem se da smo bombardirani informacijama, servisnim i medijskim. Nije dovoljno primiti informaciju, od nas se traži reakcija. To utječe na pozornost, a kod klinaca je to očitije jer su izloženi različitim mrežama i grupama. Unatoč novim tehnologijama nisam se prilagodio svemu. Ne koristim naprimjer e-čitače. Obožavam miris knjige i mislim da je on svojevrsni kolačić Madeleines moje generacije.

Čitanje me svakako potaknulo na pisanje. Bilo bi nestvarno da je drukčije. I ne samo da smo nekoć ispunjavali leksikone, pisali smo pisma, razglednice, ljubavne pjesme, stripove. Sjećam se da sam prijatelje nagovorio da napravimo časopis samo za našu ulicu. Iz današnje perspektive je to suludo?

Knjigu sam pisao u određenom vremenu, i naravno da sam tijekom pisanja zastajao i razmišljao jesam li pogodio stanje u kojem pišem. Nemam potrebu ispravljati, većinom izbacujem dijelove iz teksta zato što mi se čine suvišnim. Priče koje sam pisao kao poeziju u prozi tražile su više, očekivao sam više sebe u njima.

Koliko su ti fotografije i ilustracije u knjizi važne, bitne? Koliko ti je vizualno bitno, uz ono pisano?

U mojoj je obitelji fotoaparat bio i sredstvo izražavanja i alat za preživljavanje. Moja mama je fotografkinja i uz nju sam pomalo savladao neke majstorije zanata. Dugo se bavila analognom fotografijom i gledanje stvarnosti kroz okular stvarno djeluje na pronicljivost – fotografiranje te nauči kako pojačati osjetila, reagirati brzo, ali diskretno, sagledati različite perspektive. Izrazito poštujem tu profesiju i ljude koji se bave umjetničkom fotografijom. U većini slučajeva su to vrlo samozatajni ljudi koji pažnju posvećuju drugome.

Meni su fotografije sjećanja, dokumenti, crtice iz života. Mobitel mi je pun fotografija i zbog njih sam stalno u nedostatku memorije. Zbog fotografija rado koristim Instagram, a tamo samo upoznao i mnogobrojne umjetnike čiji su radovi objavljeni u knjizi.

Možda je preopćenito, ali me stvarno zanima… Zašto si napisao baš ovakvu knjigu? Zašto taj sadržaj, ta forma, kombinacija s fotografijama i ilustracijama? I zašto naziv ‘Kraljev gambit’?

Jedna od priča u knjizi se zove ‘Kraljev gambit’, a nastala je u vrijeme kad se na javnoj televiziji prikazivao talk show Elizabete Gojan ‘Damin gambit’. Uživao sam ju gledati jer to je onaj tip razgovornih emisija u kojima lako prepoznajte život. Emisija je bila posvećen ženama, ali je bila više od kronološkog pregleda njihovog profesionalnog i životnog puta – bio je to testament vremena i položaja žena u društvu. Iz emisije se jasno dalo zaključiti koliko je ženama nepravedno uskraćeno i koliko su puno više trebale dati od sebe da bi dosegle točku koja je muškarcima ustupljena ‘po defaultu’.

Budući da se u knjizi bavim među ostalim i pojmom novog maskuliniteta, a to je ujedno tema mog završnog rada na poslijediplomskom studiju Odnosa s javnošću, naziv ‘Kraljev gambit’ je došao prirodno. On znači otvaranje muškarca prema svijetu koji ne trpi autoritativnost, toksičnost, arhetipove. Kraljev gambit je potez oslobođenja od normi.

Tekst: Tena Razumović Žmara

Fotografije: Sanjin Kaštelan (portreti), Samir Cerić Kovačević (s promocije knjige)

Autentičan.
Provokativan.
Priča za sebe.

StoryBOOK je suvremen lifestyle brend kreiran za bijeg u svijet fantazije, glamura i dekadencije. Voli HEDONIZAM i AKTIVIZAM. Sve što zovemo umijećem življenja na Storybookov način.

Za razliku od ženske mode o kojoj se najčešće piše i koju se strastveno prati, muška je moda oduvijek bila pomalo zapostavljena. No, to nipošto ne znači da ona nije vrijedna proučavanja i da je nevažna. Upravo zato, legendarni je londonski muzej Victoria and Albert odlučio posvetiti svoju iduću veliku izložbu upravo toj temi – […]

Za sebe volim vjerovati da sam najbliže Freudovoj teoriji koju je postavio na početku stoljeća, a koja kaže da su fotografije zapravo najbliže onom što je on nazivao nesvjesnim, ulaz u naše želje, strahove, snove, iluzije te da na nekoj nesvjesnoj razini odaberemo okinuti fotku baš u trenu kada se slika donekle poklopi s našom unutarnjom ili je pak na neki način oživi, pokrene, potakne nas na neko posve drugo gledanje…, otkriva nam naša svestrana novinarka, spisateljica, fotografkinja te glavna urednica Cosmopolitana Aleksandra Orlić uoči izložbe fotografija – ANIMA, Druga lica Rovinja i Zagreba – koju možete pogledati od 21. listopada do 28. studenog u Muzeju grada Zagreba

Dalibor Matanić možda je domaći najplodniji režiser, a koji posljednjim svojim radovima niže nagradu za nagradom. Iako nas je isprva iznenadila, ne možemo reći da nije bila očekivana nagrada Grand Prix koju je njegova nova serija ‘Područje bez signala’ osvojila na prestižnom festivalu Series Mania koji se održao od 26. kolovoza do 2. rujna ove godine. Na festivalu je prikazano više od 60 ekskluzivnih premijera serija iz cijeloga svijeta, a u natjecateljskom programu Panorama International u kojem je ‘Područje bez signala’ nagrađeno titulom najbolje serije, u konkurenciji je bilo 15 serija

Dvije prijateljice, Sabina Rešić i Azra Salkanović, autorice su novog zanimljivog hrvatskog brenda NUUIT. Ovi trenutačno poprilično popularni modni dodatci su izrađeni od dva sloja vrlo mekane kože te ugodni za nošenje. Namijenjeni su prvenstveno ženama koje prate modu i uvijek su u potrazi za novim stvarima i idejama. To su osobe koje teže autentičnom modnom izričaj i ne nedostaje im hrabrost nositi neobične odjevne komade kao što su NUUIT harnessi

Psihijatar Robert Torre autor je nekoliko knjiga s područja psihologije ovisnosti te kritičkog pamfleta ‘Prava istina o psihijatriji’. Donosimo isječak iz njegove posljednje knjige ‘Ludilo uzvraća udarac’ u kojoj je izložio više od dva stoljeća dugu priču o monopolu psihijatrije nad ludilom

Glitch art neki uspoređuju s punkom. On je sustavna pogreška koja mijenja vizualni dojam i pandan je našoj osobnoj ranjivosti. Jer u svijetu koji strogo teži savršenstvu biti greška postalo je vrijednost po sebi, a veliki revival glitch arta dogodio se dijelom i zbog izazivanja medija koji su se mnogima činili izvan dosega te su smatrani ekskluzivnim, glossy, nerealističnim i bez mane. Glitch art postao je više od pokreta koji veliča nesavršenosti i komentira suvremenu kulturu, ušao je u naše osobne datoteke, ali i u mainstream medije, što je zanimljivo s obzirom na to da je kritika pop kulture i njezinih trendova, otkriva Vedrana Sunko

Popularna serija knjiga ‘Catwalk’ potkraj listopada dobiva novo pojačanje – tom posvećen bogatoj povijesti talijanske modne kuće Versace. Knjiga sa zlatnim koricama nosi naziv ‘Versace Catwalk: The Complete Collections’ i sastoji se od impozantnih 1200 fotografija s modnih revija i kratkim tekstovima koji prate vizuale dajući temeljiti uvid u svaku Versace kolekciju, ali i u […]

Djelo je napravljeno posebno za umjetničinu retrospektivnu izložbu Yayoi Kusama koja je održana u Reini Sofiji, u Madridu, Centru Pompidou, u Parizu, Tate Modern, u Londonu i Muzeju američke umjetnosti Whitney, u New Yorku, 2011. i 2012. To je bila najveća instalacija koju je napravila do tada. Kao što drugi dio naslova djela sugerira, djelo nastoji vizualizirati život kao ‘briljantno’ iskustvo. Djelo postoji u tri izdanja od kojih je ova verzija (koja je opsjela Instagram!) u vlasništvu Tatea

Magazin StoryBOOK s novim brojem slavi umijeće življenja na umjetnički način, izdvojite vrijeme i uživajte u istraživanju imaginarija zanimljivih umjetnika, svjetski poznatog ilustratora i dizajnera Mirka Ilića, koji je prije 35 godina preselio u SAD i postao umjetnički direktor časopisa Time te ilustrator za New York Times, razgovarali smo o angažiranoj umjetnosti i toleranciji. Naučite […]

Začarana šuma – zaboravljen svijet mitskih bića Hrvatske zajednički je umjetnički projekt Ive Lulić i Zdenka Bašića koji predstavlja priču o staroslavenskim božanstvima kroz medij režirane fotografije snimljene u prirodnim krajolicima Hrvatske. Oboje autora već dugo crpe inspiraciju iz tema hrvatske mitologije, a sada su zajedno realizirali umjetnički projekt na temu slavenske mitologije s ciljem očuvanja navedenog dijela kulture i povijesti

Dvije briljantne serije fotografija koje datiraju iz sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća, a tematiziraju noćni život u Parizu i New Yorku spajajući tako nostalgiju i izlaske za kojima smo toliko dugo čeznuti, zovu nas na partijanje. Zavirite!

Na izboru The Best Chef Awards 2021. Ana Roš, glavni chef slovenskog te svjetski poznatog restorana Hiša Franko, u kojem isključivo s namirnicama iz regije utjelovljuje svoju viziju stvarajući osebujnu kulinarsku čaroliju, zauzela je sedmo mjesto. O veličini uspjeha dodatno govori i činjenica da je Ana jedina žena u top 10! Donosimo ekskluzivni intervju koji je Ana dala za StoryBOOK, a u kojem priča o strasti prema kuhanju koja ju je, zahvaljujući predanom radu, dovela u vrh gastronomskog svijeta

Volite li modnu fotografiju starih majstora kao što su Irving Penn ili Richard Avedon, tada ćete zasigurno obožavati studijske fotografije koje su nastale kao vizuali za novu kolekciju modne kuće Schiaparelli. Premda je dio fotografija u boji, a dio u crno-bijeloj tehnici, kako bi se predočila dualnost Else Schiaparelli koja je poslužila kao nadahnuće za […]

180 Studios 14. listopada ove godine javnosti predstavlja izložbu originalnih setova, rekvizita, kostima i umjetničkih djela koja osvjetljavaju jedinstvenu estetiku djela, filma ‘The French Dispatch’ Wesa Andersona

Kada je legendarni britanski glazbenik David Bowie preminuo u siječnju 2016. godine, njegovi obožavatelji su se, premda nevoljko, pomirili s time da je došao kraj jednoj plodnoj karijeri, te da im ne preostaje ništa drugo nego iznova preslušavati neke od njegovih brojnih albuma ili pak gledati neki od nebrojenih filmova koje je tijekom svoje karijere […]

Red Hot Chili Peppers najavili su svoju prvu turneju otkad se gitarist John Frusciante vratio u grupu! Turneju su najavili u satiričnom videu, televizijskim vijestima, postaje KHOT. Naravno da tv postaja ne postoji, izmišljena je!

Prije sedam godina Nikola Škorić osnovao je Electrocoin, prvu bitcoin mjenjačnicu za posredovanje u trgovanju kriptovalutama, ubrzo mu se pridružio i današnji partner, ravnopravni direktor tvrtke Marin Maržić, a nakon toga tvrtka je razvila i PayCek sustav za procesiranje kriptouplata te s Hrvatskom poštom i uslugu za otkup kriptovaluta u HP poslovnicama. Zahvaljujući tome ove su godine zauzeli šesto mjesto Deloitteove liste najbrže rastućih tehnoloških tvrtki srednje Europe, što je ujedno najbolji rezultat hrvatske tvrtke. Da bi te činjenice zvučale još impresivnije, dovoljno je reći da su prošle godine ostvarili promet od 44 milijuna eura, što su ove godine dosegli već u prvih šest mjeseci

Sjećate li se onih zlatnih vremena u kojima je cvjetala popularnost ‘Prijatelja’, a ravna i stepenasta frizura boje meda koju je nosila Rachel Green bila je sveti gral u domeni najljepših celebrity frizura?

Prošlo je nešto više od mjesec dana otkako su Talibani preuzeli vlast u Afganistanu, što je, očekivano, prouzrokovalo humanitarnu krizu zabrinjavajućih razmjera. Kao što su mnogi mediji dosad izvještavali, ženska su prava i slobode posebno ugrožena, a na meti nove vlasti našle su se i afganistanske novinarke. Sudeći po izvještavanju Reporters Sans Frontièresa, od 700 novinarki koje su donedavno radile u Kabulu, svoja radna mjesta zadržalo je njih tek 39. Evo kako im možemo barem simbolično pomoći

Priča inspirirana kultnim londonskim hotelom Savoy u kojem je osnivač kuće, Guccio Gucci, radio kao mladić i gdje je, gledajući glamurozne goste hotela kako hodaju lobijem, uživao u njihovim modnim izdanjima pronalazeći inspiraciju za svoj budući rad, poslužila je keativnom dvojcu Alas i Piggott kao temelj priče za moćnu kampanju. Zavirite u čudesan Gucci svijet

Paolo Sorrentino, majstor prekrasnih filmova, ove jeseni donosi još jedno (ako je suditi prema traileru) isto takvo prekrasno ostvarenje – film ‘The Hand of God’. Sorrentino se ovim filmom vraća u rodni grad kako bi ispričao svoju najosobniju priču, priču o sudbini i obitelji, sportu i kinu, ljubavi i gubitku.

Možda na prvu djeluje neobično i nekonvencionalno, no u suradnji s umjetnicima mlađe i srednje generacije realizirano je jedanaest umjetničkih intervencija u Kaznionici u Turopolju i Odgojnom zavodu u Turopolju. Projekt Sloboda stvaranja, uključit će još oslikavanje Zatvora u Rijeci, Probacijskog ureda u Zagrebu, Zatvora u Bjelovaru i Zatvora u Zagrebu

Proces starenja je neizbježan, što ne znači da na njega ne možemo utjecati. Dovoljno je upoznati “mehaniku’” starenja kože, početi osluškivati njezine potrebe, a svoj beauty režim prilagoditi njezinim zahtjevima. Imali 20 ili 60 godina, jedno se nikad ne mijenja – zaštitite kožu od vanjskih oštećenja, UV zračenja, onečišćenog zraka i duhanskog dima. klonite se loše prehrane, neaktivnosti i stresa

Donosimo vam recept za slatki zalogaj koji nikog neće ostaviti ravnodušnim

Održiva moda je veliki trend, no to ne znači da je lako kupiti komad koji je uistinu održiv. Odnosno proces nije jednostavan, a ono što pomaže su definitivno certifikati koji jamče neke od elemenata održivosti

Nakon posljednjeg, kratkog filma ‘The Human Voice’ gdje smo uživali u izvedbi Tilde Swinton i Almodóvarovoj estetici, sada s nestrpljenjem čekamo novi film Madres Paralelas koji 10. rujna dolazi u kina. Glavne uloge imaju Penélope Cruz, Aitana Sánchez-Gijón i njegova vječna filmska muza Rossy de Palma

Uzgoj biljaka i vrtlarenje, zahvaljujući lockdownu, postao je jako trendi hobi. Nemogućnost putovanja na egzotične destinacije posebno je cijenu podigla egzotičnim ukrasima, naročito biljkama. Kod nas je prilično teško nabaviti neuobičajene biljke, a njihovo naručivanje iz inozemstva nije siguran način jer dostava često traje predugo za živu biljku. No od nedavno ni to nije problem jer online trgovina Džungla Plants prodaje i sigurno dostavlja zanimljiv izbor egzotičnih biljaka i sve ono što je potrebno za njihov uspješan uzgoj

Nove generacije žele slobodu punog spektra izražavanja vlastitog identiteta i nipošto ne pristaju na to da ih se smješta u kućice ili ladice pa ni kad je riječ o rodnom identitetu. Istraživanja su pokazala da oko 50 posto milenijalaca smatra da je rod pitanje koje se može definirati – spektrom. Činjenica je da su otkad je svijeta novi naraštaji donosili svjetonazore kakvih se njihovi roditelji najčešće nisu mogli ni domisliti, stoga i na ovaj “trend” možemo gledati kao na svojevrstan simptom zdravlja društva, otkriva Vedrana Sunko

Fotograf iz Bruxellesa već pet godina krstari svijetom pronalazeći i snimajući najzanimljivija mjesta za život, od nebodera do izoliranih skrovišta, a proputovao je preko 20 zemalja na šest kontinenata. Osim zanimljivih lokacija, fotografirao je i nekoliko osebujnih i ultranaprednih nebodera. Otkrijte svoje tajno virtualno, a jednom možda i stvarno, mjesto za bijeg

Ovaj grčki kolač od naranče sočan je i osvježavajući desert za ove tople dane

STORYBOOK, jesen 2021.

zavirite u aktualni broj

Naše stranice prepune su hedonizma i ekskluzivnih doživljaja. Uživajte, naučili smo ih u posljednje vrijeme cijeniti još više.